ABU DHABI - Bogate zemlje Perzijskog zaljeva mijenjaju taktiku u nastojanjima da osiguraju dovoljne količine hrane za svoje stanovništvo, pa više milijardi dolara vrijedne investicijske programe sada usmjeruju prema zemljama Europe i SAD-u.

S obzirom da poljoprivredni projekti perzijskih država u nekim od najsiromašnijih afričkih zemalja ponekad izazivaju neprijateljstvo lokalnog stanovništva, bogati arapski investitori sada se sve više okreću razvijenim zemljama, koje proizvode više hrane nego što im treba.

Poljoprivredna tvrtka iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) Al Dahra krenula je tim putem u ožujku, kupivši za 400 milijuna dolara osam poljoprivrednih tvrtki u Srbiji, velikoj izvoznici hrane, gdje je stav javnosti prema poljoprivrednim tvrtkama u stranom vlasništvu manje oštar.

Takvi projekti u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji znaju biti skuplji, a nude i manje prostora za stvaranje velikih posjeda nego u Africi. No, oni također donose manje političkih problema i manji rizik za UAE, Saudijsku Arabiju, Katar i Kuvajt, pustinjske zemlje koje trebaju nahraniti svoju rastuću populaciju.

Godinama su zemlje Perzijskog zaljeva, ovisne o uvozu od 80 do 90 posto potrebne hrane, ulijevale novac u kupnju na desetke tisuća hektara jeftinog poljoprivrednog zemljišta i drugu sličnu imovinu u zemljama u razvoju, uglavnom u Africi. Nadale su se da će im te investicije dati izravan pristup velikim bazama za proizvodnju hrane te da će ih zaštititi od oscilacija cijena hrane na globalnom tržištu. No, u stvarnosti se to pokazalo teško ostvarivim.

U farme u inozemstvu te su zemlje počele ulagati 2008. godine, nakon što su loši vremenski uvjeti u zemljama velikim proizvođačima hrane, rast uporabe biogoriva i ograničavanje poljoprivrednog izvoza u nekim državama povisili cijene na tržištu žitarica. Iako se zaljevske zemlje nisu nikad suočile s nestašicom hrane, tamošnje vlade su se tada prestrašile - pogotovo jer su cijene nafte, njihovih glavni izvor prihoda, nakratko oštro pale.

Istodobno, te su zemlje provodile skupe programe povećanja domaće proizvodnje hrane, no oni nisu polučili rezultate zbog surove klime i nedostatka vode. Saudijska Arabija počela je smanjivati program domaćeg uzgoja pšenice 2008., a do 2016. planira se u potpunosti osloniti na uvoz.

Zbog tih razloga zaljevske zemlje potiču svoje kompanije da kupuju obradive površine u zemljama u razvoju, a sve više se traže i projekti u Europi i SAD-u, gdje su politički rizici manji, iako nisu zanemarivi.

Detalji o poljoprivrednim projektima zaljevskih država nisu objavljeni, tako da nisu dostupne sveobuhvatne informacije o opsegu njihovih inozemnih ulaganja. No, jasno je da zaljevske zemlje rebalansiraju svoje portfelje u poljoprivrednom sektoru, usmjerujući se sve više prema Zapadu.

Spomenuto ulaganje tvrtke Al Dahra u Srbiji, kojem je cilj razvoj kompanija za uzgoj i preradu hrane za izvoz, jedna je od najvećih investicija u poljoprivredi sektor Srbije u zadnjih nekoliko desetljeća. Uz to je Fond za razvoj Abu Dhabi najavio kredit od 400 milijuna dolara za poljoprivredni sektor Srbije.

Osim u Srbiji, Al Dahra ulaže i drugdje u Europi i Americi, dok tvrtka Jenaan ulaže u SAD i Španjolsku. Hassad Food, poljoprivredni dio katarskog stabilizacijskog fonda, osnovao je, pak, 2009. godine podružnicu u Australiji, s fokusom na proizvodnju pšenice, ječma i stoke.