Linićev plan da se minusi na tekućim računima svedu na visinu jedne plaće izazvao je žustre polemike u javnosti. Kritičari upozoravaju da se radi o nedopuštenom miješanju države u poslovanje banka, da se građanima nameću rješenja te da će ovakav udar na potrošnju dodatno produbiti recesiju u zemlji.

Zagovornici mjera pak smatraju da Vlada opravdano štiti potrošače od zlih banka koje ih nemilo gule gdje stignu. Ističu da bi se ograničavanjem najskupljeg zaduživanje koje ljudi masovno koriste i usmjeravanjem na jeftinije oblike kredita, dugoročno smanjili izdaci građana. Istovremeno bi se disciplinirali oni koji ne mogu kontrolirati svoje troškove.

Glavna je intencija predlagača ta da građani skupa zaduženja po tekućim računima prebace na gotovinske kredite s nižom kamatnom stopom i postupno smanje svoju zaduženost.

Kako će zakonsko rješenje izgledati i kako će reagirati banke na prijedlog zakona, tek ćemo vidjeti, ali pretpostavimo da će Vlada ustrajati u prvotnom prijedlogu. Dakle, svi oni koji koriste prekoračenja po tekućem računu morat će minuse svesti na visinu jedne mjesečne plaće.

Što bi to značilo za prosječnog Hrvata koji ima plaću od 5.000 kuna, a zaglibio je u maksimalnom minusu od 15.000 kuna. Najmanje dvije trećine duga (10.000 kuna) trebao bi vratiti banci, a kao rješenje se nameće pokrivanje duga gotovinskim kreditom.

Scenarij izlaska iz dužničkog ropstva testirali smo na primjeru gotovinskog kredita Zagrebačke banke, koji se klijentima nudi uz kamatnu stopu od 9,30 posto (EKS 10,41 posto) na rok od jedne do sedam godina.

Ako bi naš građanin u nevolji odlučio srezati minus od 10.000 kuna u roku od godine dana, svaki mjesec otplaćivao bi ratu od 876 kuna što je ukupno 10.512 kuna. Kad bi otplatu protegnuo na dvije godine, rata bi mu pala na 458 kuna, a u konačnici bi platio 10.998 kuna.

Trogodišnji 'tretman odvikavanja' koštao bi ga 11.498 kuna, uz mjesečnu ratu od 319 kuna. Svakim daljnjim produljivanjem roka ukupan iznos bi se povećavao, a rata smanjivala. U slučaju maksimalnog roka od sedam godina glavnica i kamate popele bi se na 13.643 kune, uz mjesečnu ratu od 162 kune.

Otplatom kredita naš prezaduženi Hrvat riješio bi se duga od 10.000 kuna, no problem je to što bi u startu morao odustati od života na dug i smanjiti potrošnju kako bi osigurao novac za otplatu kredita. Pitanje je koliko je građana to u stanju učiniti u razdoblju duboke recesije dok im troškovi neumoljivo rastu, a prihodi se iz mjeseca u mjesec smanjuju.