Jesu li banke mogle predvidjeti u kojem će se smjeru kretati tečaj švicarskog franka u odnosu na kunu bio je ključni kamen spoticanja na prvom raspravnom ročištu u tužbi Udruge Franak protiv osam komercijalnih banaka.

Suđenje je počelo opomenama za Udrugu Franak, koja od Švicarske narodne banke (SNB) nije uspijela pribaviti potvrdu o kretanju tečaju u razdoblju od 2002. godine do danas niti su sudu dostavili opće uvjete i odluke tuženih banaka o kamatama u vrijeme potpisivanja spornih ugovora. Međutim, pravna zastupnica društva Potrošač u čije je ime Udruga Franak tužila banke, Nicole Kwiatkowski, objasnila je kako banke sa tužiteljima nisu htjele podijeliti tražene podatke, iako je riječ o informacijama koje su u ovom slučaju zajedničke za obje strane.
Svoje obvezno najurednije nisu izvršavale niti tužene banke, napomenuo je sudac Radoslav Dobronjić. Naime, banke su uglavnom zakasnile sa predajom dokumentacije za procesni rok, zbog čega su kasnije podnesci, koji su prema mišljenju suca, na Trgovački sud u Zagrebu trebali stići početkom siječnja, stigli tek početkom veljače.
Nakon uvodnih opaski suca, krenulo se u utvrđivanje činjenica. Nakon opsežnog proučavanja tečajnih lista i odnosa kune prema ostalim svjetskim valuta od njezina uvođenja 1994., u zapisnik su ušli zaključci da je kuna prema euro iznimno stabilna, dok su oscilacije prema franku koje dosežu i 40 posto posljedica povijesno rijetke devijacije u ekonomiji, čiji je okidač svjetska gospodarska kriza.

Ekonomski stručnjak na strani Udruge Franak, profesor sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ivan Lovrinović, prilično je detaljno obrazložio povijesna kretanja tečaja, uzroke globalne krize i faktore koji utječu na formiranje tečaja. Kazao je tako da se tečaj ne može anticipirati promatrajući povijesne podatke, već da se trendovi na deviznom tržištu mogu donekle predvidjeti prateći kretanja na tržištu kapitala te kretanja statistika o inflaciji i kamatnim stopama centralnih banaka. Odvjetnici osam banaka složili su se s tvrdnjom da se promatranjem povijesnih podataka o tečaju ne može doći do prognoze u budućnosti isto kako nitko nije mogao predvidjeti da će u rujnu 2008., bankrotirati golema američka investicijska banka Lehman Brothers nakon koje je na globalnoj financijskoj sceni izbila panika, koja je ulagače iz eura i dolara potjerala u tradicionalno sigurnu valutu - švicarski franak.

Odvjetnici banaka isto su tako ustvrdili da su banke krajem 2010. ukinule kredite u francima jer su izvori te valute poskupjeli, dok su zaduženim klijentima ponudili konverziju kredita u eure ili kune i to bez naknade. Nakon poduže ekonomske diskusije sudac je upitao odvjetnike banaka da li je pravno gledano divljanje tečaja franka izvanredan, nepredvidiv događaj. Zastupnici banaka objasnili su kako su banke subjekti na tržištu te kako nemaju kristalnu kuglu u kojoj bi vidjeli kako će se kretati tečaj. U tom smislu, eskalacija globalne financijske krize i rast tečaja franak bio je apsolutno neprevidljiv događaj svjetskih razmjera te je neosporna činjenica da ga se nije moglo predvidjeti.