Još uvijek ostaje otvoreno što je točno premijer Sanader mislio kada je prilično nevješto naglasio kako će Vlada već početkom sljedećeg tjedna, u dogovoru s partnerom DT-om, odlučiti o povećanju sada ponuđenog paketa dionica HT-a od 20 do 23 posto s još nekoliko postotaka dionica. Hoće li se zaista ići u povećanje ponude ukupnog paketa od 20+3 posto dionica, ili je Sanader htio samo podvući kako će Vlada stvarno i ponuditi dodatnih 3 posto dionica na domaćem tržištu (jer podsjetimo, pretpostavljalo se da je tih 3 posto namijenjeno institucionalnim investitorima, i to isključivo za kotaciju u Londonu). Ipak, pozivanje na novu sjednicu Vlade i dogovor s DT-om ispada iz okvira objavljene procedure prodaje pa možemo zaključiti da Vlada zaista, ponukana dosad iskazanom potražnjom, sprema proširenje ukupnog paketa koji nudi na prodaju. A da ovako velika potražnja, koja je prema nekim izvorima okvalificirana vrlo impresivnim brojkama, radi nemali problem Vladi, možemo lako shvatiti, jer bi sada, nakon velikih najava i isforsirane medijske pompe, svaki znatniji zahvat u većinu paketa izazvao i velike nesimpatije prema samoj Vladi. A to "poziciji" u predizborju sasvim sigurno nije poželjno. S druge strane, i institucionalni investitori neće biti zadovoljni eventualnim zaobilaženjem u IPO-u. Road show koji je skupio mnogo interesa fondova bi, u slučaju izostanka paketa za upis, od strane fondova bio percipiran kao puko mamljenje, pa čak i grublje; kao oduzimanje vremena fond menadžerima koji su umjesto u HT svoj interes mogli usmjeriti u profitabilne projekte. Jedan od fond menadžera je bio i izravniji - Vladi bi trebalo biti u interesu ponuditi pakete fondovima jer jedino oni mogu osigurati stabilnost cijena (jedna od karakteristika po kojoj su dionice stranih telekoma najpoznatije) i potrebnu likvidnost. No, što kaže tehnička strana? Kako je ovaj IPO posljedica Vladine Odluke o privatizaciji HT-a temeljene na Zakonu o privatizaciji HT-a, moramo pogledati što točno u Zakonu piše o veličini paketa koji se nudi na prodaju. A Zakon definira samo minimalnu količinu koju Vlada mora ponuditi na prodaju, a to je 20 posto. Maksimalan iznos paketa se nigdje ne spominje. To zaista otvara Vladi mogućnost donošenja nove odluke u kojoj će predvidjeti prodaju dodatnih dionica. A što je s aktualnim Prospektom? Prema nekim izvorima, gledano strogo tehnički, Vlada je u cijelu proceduru IPO-a mogla krenuti i bez Hanfina odobrenja Prospekta, no na njemu se inzistiralo zbog povećanja transparentnosti cijelog procesa i poštivanja uobičajenih svjetskih standarda. Bez sumnje će svaka eventualna promjena u broju ponuđenih dionica izlaziti iz okvira Prospekta, no je li ona izvediva i ostaje li kao pravna mogućnost - najvjerojatnije da. Dosad nismo mogli dobiti kredibilno mišljenje pravnih stručnjaka, no svaku novu informaciju odmah ćemo objaviti.