Šef Ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović kazao je da se priprema dokapitalizacija HEP-a inicijalnom javnom ponudom (IPO) dionica, a kada će se to dogoditi ovisit će o brzini kojom će uprava pripremiti projekt. O kojim je iznosima riječ, dodao je Pejnović, još je prerano govoriti.

IPO je prvi otkrio Ivo Sanader 2006. i 2007. kada je građanima prodao državne udjele u Ini i Hrvatskom telekomu i na tome dobio parlamentarne izbore.

Primamljiva cijena

Osim Hrvatske elektroprivrede, na Zagrebačkoj bi burzi rado vidjeli i Poštu, Hrvatsku lutriju te Narodne novine. Ipak, da bi bilo kakva ponuda dionica, pa makar i perspektivne tvrtke kao što je HEP, uspjela, cijena mora biti dovoljno primamljiva da se neutralizira negativno iskustvo građana sa slomom tržišta dionica u 2008. godini. Privatnom je sektoru trebalo osam godina da se ohrabri na izlazak na burzu, a led je tek u prosincu 2014. probila pekarska tvrtka Granolio, koja je kroz IPO prikupila stotinjak milijuna kuna. Tvrtka veličine HEP-a ne bi trebala izlaziti na burzu ako ne računa barem na dvije milijarde kuna. Taj bi kapital išao u gradnju novih elektrana. U studenome 2006. godine građani su uložili 1,5 milijardu kuna u stjecanje prve narodne dionice Ine, dok je godinu dana kasnije ′iskeširano′ 5,5 milijardi kuna za dionice T-HT-a. Sanader je i Inu i Hrvatski telekom prodavao ispod cijene i ljudima omogućio brzu zaradu. Inu je kupilo 44 tisuće građana, a Hrvatski telekom 358 tisuća. Pokazalo se da su kupci Ine dobro zaradili u poslu s državom, dok su kupci Telekoma mogli profitirati ako su dionice prodali prije nego što su burzovna kola krenula nizbrdo. Cijena im je danas stotinjak kuna niža nego što je bila u IPO-u, a Ina vrijedi oko dvije tisuće kuna više.

Ako se dobro pripremi, financijski stručnjaci misle da bi IPO HEP-a uspio bez obzira na krizu jer u bankama postoji velika štednja, a interes za tu dionicu imali bi mirovinski i investicijski fondovi te osiguravateljske kuće. Financijaš upućen u te transakcije nije siguran da je HEP kadrovski dobro ekipiran da u kratkom roku privuče ozbiljne ulagače i strateške partnere jer je uvjerljivost menadžmenta jedan od ključnih argumenata po kojemu se opredjeljuju takve tvrtke. Bivši ministar financija Slavko Linić kaže da mu nije jasno što bi se privatiziralo u HEP-u. Distribucija i prijenos nisu za privatizaciju nego eventualno proizvodnja, a pitanje je tko bi bio zainteresiran da kupi stare hidroelektrane.

- Prodaja nije bila ni u jednom dokumentu Vlade, ali moglo bi se ići na dokapitalizaciju i dodatnu emisiju dionica kako bi se prikupila sredstva za investicije, obnovu postojećih elektrana ili gradnju novih. Novac ne bi išao u državni proračun nego HEP-u za razvoj i investicije - komentira Slavko Linić. Te bi dionice trebale donositi dobit, ali ne i upravljačka prava.

Premalo vremena

Hrvatsku poštu je, međutim, moguće privatizirati prodajom državnom udjela, ali Linić je uvjeren da Vlada nema dovoljno vremena ni za pripremu IPO-a Pošte jer je mišljenja da se nakon svibnja ili lipnja ne trebaju donositi nikakve strateške odluke.

- Bilo bi vrlo neodgovorno da se u vrijeme predizborne kampanje donose takve odluke - tvrdi Linić.