Iako među financijskim stručnjacima i makroekonomistima ne postoji suglasje o tome hoće li najavljeni program Europske središnje banke (ECB) za otkup državnih obveznica biti dovoljno jak poticaj za trajni oporavak Europe od višegodišnje recesije, generalni je stav da je i malo nečega bolje nego puno ničega.

Gdje nema profita

Taj zaključak vrijedi i iz hrvatske perspektive. Iako Hrvatska nije članica eurozone pa se ECB-ov program izravno na nju ne odnosi, zbog velike euriziranosti naše ekonomije i općenito velike povezanosti financijskog sektora s financijskim tržištem EU, posljedice te politike ECB-a bit će vidljive i u Hrvatskoj. Najizravnija posljedica trebalo bi biti jeftinije zaduživanje Hrvatske na europskom tržištu. Iako ECB neće otkupljivati hrvatske državne obveznice, priljev znatne količine novca na tržište dovest će do viška kapitala, odnosno nižih kamatnih stopa. No, s obzirom na visoku zaduženost, značajan proračunski deficit i pad gospodarstva već 12 kvartala uzastopce, hrvatske se državne obveznice teško mogu smatrati atraktivnim ulaganjem, naročito u regionalnoj konkurenciji primjerice Poljske - velike i stabilne ekonomije s relativno malim dugom i kontinuiranim gospodarskim rastom.

Drugi učinak bit će izražen većom dostupnošću kapitala na domaćem financijskom tržištu. No, i tu treba imati rezerve. Naime, zbog niskih prinosa i slabih gospodarskih kretanja, zapadnoeuropske banke matice prošlih godina vodile su politiku polaganog povlačenja kapitala iz svojih istočnoeuropskih podružnica. Ni Hrvatska nije bila imuna na taj trend. Dakako, za očekivati je da će banke jeftini kapital iskoristiti da bi pojačale kreditiranje, no pritom će se ponajprije voditi potražnjom. Tamo gdje ekonomija raste, i potražnja za kreditima je veća, veća potražnja znači i veće kamatne stope pa u konačnici i veći profit te sigurniju naplatu. U Hrvatskoj je potražnja za kreditima slaba, a uz takvu nisku kreditnu aktivnost teško je vjerovati da će banke povećavati količine dostupnog kapitala.

Rast na burzi

Treći bitan efekt na hrvatsko gospodarstvo bit će vezan uz slabljenje tečaja eura u odnosu na ključne svjetske valute - američki dolar, kineski juan, britansku funtu i švicarski franak. Budući da je kuna tečajno vezana uz euro, takav trend značio bi da bi proizvodi i usluge hrvatskih tvrtki postali konkurentniji na američkom, britanskom i švicarskom tržištu, dok bi uvoz od tamo bio skuplji. Ipak, hrvatska robno-trgovačka razmjena s tim državama ne predstavlja značajniji dio hrvatske vanjskotrgovinske bilance, efekti toga bit će ograničeni, a najviše bi se mogli osjetiti u turizmu. Konačno, velika količina jeftinog kapitala na europskom financijskom tržištu vjerojatno će se preliti i na tržišta kapitala i u našoj regiji pa bi iduće dvije godine mogle biti dobar trenutak da domaće tvrtke koje su razmatrale prikupljanje kapitala na takav način to i učine. Očekuje se da kretanja na europskoj razini pridonesu rastu aktivnosti i cijena na Zagrebačkoj burzi, no u kojoj mjeri, sada je teško predvidjeti.