Nekonvencionalne mjere središnjih banaka, uključujući i kvantitativno popuštanje monetarne politike, nisu uspjele potaknuti ni inflaciju, ni gospodarski rast u uvjetima i dalje prisutnih neugodnih efekata štednje na fiskalnom planu, mišljenja je ugledni američki ekonomist Nouriel Roubini.

"Živimo u svijetu u kojem je ponuda prevelika, a potražnja premala. Rezultat su tvrdokorni dezinflacijski, ako ne i deflatorni pritisci, unatoč agresivnom popuštanju monetarne politike", napisao je u osvrtu objavljenom u američkim medijima taj pesimistični ekonomist, popularno nazvan i "doktor propast", a koji je bio predvidio da će nekretninski krah prouzročiti zadnju globalnu financijsku krizu.

Središnje banke SAD-a, Velike Britanije i Japana godinama su vodile politiku tzv. kvantitativnog monetarnog popuštanja, odnosno tiskanja svježeg novca i kupovanja državnih obveznica kako bi smanjile cijenu novca i time potaknule kreditiranje i rast gospodarstva. Nedavno je iste mjere najavila i Europska središnja banka, jer eurozoni prijeti opasnost od deflacije.

Razlog zbog kojeg sve te mjere popuštanja nisu potaknule inflaciju je taj što je gospodarski oporavak nakon krize iz 2008. godine bio anemičan, u kontekstu teškog razduživanja koje je uslijedilo nakon snažnog gomilanja dugova u javnom i privatnom sektoru, pojašnjava Roubini, čelnik analitičke tvrtke Roubini Global Economics i profesor na Sveučilištu u New Yorku.

Niz čimbenika zakočio je nastojanja da se monetarna politika iskoristi za poticanje inflacije, konstatira Roubini, ukazujući na razliku između postojećeg i potencijalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP), pri čemu se tvrtke suočavaju s ograničenom kupovnom moći i prevelikim brojem nezaposlenih koji su u potrazi za poslovima kojih je premalo.

"Sve veće razlike u dohocima, redistribuiranjem dohotka od onih koji više troše na one koji više štede, produbile su manjak potražnje", kazao je Roubini.

Među rizicima koji također prijete Roubini izdvaja tržišta nekretnina na kojima je nakon procvata uslijedio krah, kao i rastuće mjehure na nekim drugim tržištima. Nadalje, slabljenje cijena roba, dijelom izazvano usporavanjem kineskog gospodarstva, potiče deflaciju dodatno intenziviranu time što ta zemlja izaziva globalnu zasićenost po pitanju proizvedenih i industrijskih roba.

Nekonvencionalne mjere monetarne politike pokušavaju spriječiti deflaciju kroz slabljenje valute i povećanje izvoza, no to je "takva situacija u kojoj sve pozitivne efekte ponište odgovarajući negativni efekti, a koja uglavnom izvozi deflaciju i recesiju u druga gospodarstva", kazao je.

"Da bi bili učinkoviti, monetarni poticaji moraju biti poduzimani paralelno s privremenim fiskalnim poticajima, a koji izostaju u svim značajnijim gospodarstvima. Ustvari, i eurozona, Velika Britanija, SAD i Japan redom provode različite stupnjeve fiskalne štednje i konsolidacije", napisao je Roubini.

Smatra da je preporuka Međunarodnog monetarnog fonda o poduzimanju državnih ulaganja u infrastrukturu uvjerljiva, ali da zbog političkih ograničenja nije vjerojatna.

"To je isto što i recept za kontinuirani spori rast, privremenu stagnaciju, dezinflaciju, odnosno opadanje stope inflacije, pa čak i deflaciju, pad opće razine cijena", zaključio je Roubini.