Iznos je to dovoljan da se u jednoj godini isplate sve mirovine za više od 1,2 milijuna umirovljenika ili da se sve tri godine financiraju planirani izdaci u znanosti, obrazovanju i sportu. Troškovi kamata što ih Hrvatska mora plaćati u svakoj godini za više od dva i pol puta premašuju proračun Ministarstva obrane, piše Novi list.

Nema nekih naznaka da bi se taj začarani krug mogao prekinuti, vjerojatnije je da će Hrvatskoj u njemu postajati sve gore. U svakoj od sljedeće tri godine Hrvatska će morati dodatno povećati svoj javni dug, barem za iznos proračunskih deficita, odnosno za ukupno 33,2 milijarde kuna, ako se proračunski manjak kojim čudom uspije održati na zacrtanim razinama.

Osim za pokrivanje deficita Hrvatska mora podizati i nove kredite jer je to jedini način da otplati stare koji dospijevaju. Prema projekcijama javnog duga u sljedeće tri godine na naplatu dospijeva oko 68 milijardi kuna kredita što znači da uz zaduženje za deficite, Hrvatska u razdoblju od 2015. do 2017. mora izdati obveznice ili podići kredite ukupne vrijednosti veće od 101 milijarde kuna.

U sljedećoj godini država se još može nadati da će to učiniti po povoljnim kamatama kako bi zakrpala proračunski minus i reprogramirala dospjele kredite u iznosu većem od 25 milijardi kuna. Pritisak starih kredita nešto slabi u 2016. jer na naplatu dospijeva 16,7 milijardi kuna obveza. No, u 2017. kad će kamate, govore sve procjene, ponovno biti na znatno većim razinama Hrvatska mora refinancirati gotovo 26 milijardi kuna duga.

U toj bi godini prema Vladinim projekcijama nešto trebao oslabiti minus u državnom proračunu i on bi bio oko osam milijardi kuna.

No, nijedna projekcija rasta, niti ona koju je sačinila Vlada, niti projekcije Europske komisije ili Međunarodnog monetarnog fonda, ne nudi nadu da bi se u sljedećih pet godina mogla olakšati situacija s otplatom kamata ili reprogramiranjem ranijih kredita.

Svemu ovome treba dodati i otplate kredita Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka - Zagreb jer su i i njihove obveze postale dio javnog duga, a i bez toga država jamči za njih i već godinama dugovi se ne otplaćuju nego tek reprogramiraju. Od 30 milijarda kuna kredita najveći dio duga dospijeva u sljedećih nekoliko godina.

Privremeno olakšanje u otplati tih kredita Vlada traži kroz monetizaciju, ali s obzirom na prikupljene potpise za referendum, morat će se najvjerojatnije, ako do izjašnjavanja građana dođe, okrenuti nekim drugim rješenjima.

Bilo je prijedloga da Hrvatska pokuša reprogramirati svoj ukupni javni dug, ali glasni su i analitičari koji se tomu protive uz objašnjenje da je to signal vjerovnicima da država ne može vraćati dug, što automatski otežava i poskupljuje uvjete budućih zaduživanja.

U tom slučaju dužniku je, u ovoj slučaju Hrvatskoj, na raspolaganju i prodaja imovine, od nekretnina do poduzeća što ih država ima u svome vlasništvu. No, to je rješenje kratkoročno i teško da može riješiti problem javnog duga koji je već premašio 80 posto BDP-a i nastavit će rasti i sljedećih godina.

Osim toga Hrvatska se dosad nije pokazala pametnom u privatizaciji, pa je prodaja imovine uglavnom služila za jednokratnu potrošnju, a u većini slučajeva nakon toga nije se dogodio rast privatizirane tvrtke niti je ona za sobom povukla druge. Najbolji primjer je privatizacija Ine, najvažnije tvrtke koju je država od svog osamostaljenja prodala.