Krajem prošle godine dvije teme dominirale su Bruxellesom - što se zapravo odlučilo oko bankovne unije i što će svima nama donijeti Merkel III, nova njemačka koaliciona vlada. To su i dvije točke s kojima se ulazi u Novu godinu.

Baš svi ekspertski timovi u analitičkim institutima analiziraju što je, zapravo, odlučilo prosinačko Europsko vijeće. Svi se slažu da je bankovna unija ključna za dugoročnu stabilnost eura, a stabilnost eura za stabilnost Unije. Luksemburški član uprave Europske centralne banke Y. Mersch ovako je objasnio zašto je bankovna unija važna u konkretnom životu: "Bankovna unija otvara mogućnost da zdrava tvrtka, koja nije dobila kredit u svojoj zemlji, može dobiti kredit u nekoj drugoj članici i to pod vrlo sličnim uvjetima kao da ga je podigla u svojoj zemlji".

Spor proces

Sve češće se upozorava da bankovna unija neće riješiti probleme koji sada muče europske vlade, a koji su izašli iz višegodišnje financijske krize koju još uvijek živimo. Trebat će deset godina za finalizaciju bankovne unije, i u toku tih deset godina vjerojatno će se neki elementi dogovora mijenjati. Već je najavljeno da će se morati pojednostaviti način na koje se donose odluke.

Poanta je da će se bankovna unija polagano graditi, da se neće čekati da se posve završi proces kako bi počela funkcionirati, nego će dijelovi biti upotrebljivi i ranije, a da će se dogovori postizati između država članica. S početkom nove godine vidjet će se i prvi konkretni potezi oko bankovne unije. Najprije, ECB će postati jedinstveni kontrolor nad 130 velikih i, posredno, nad 6000 manjih banaka. U ECB-u već su počeli pregled bankovnih bilanci, a to bi, u idealnom scenariju, trebalo rezultirati jasnom podjelom na dobre i loše banke te vjerojatno restrukturiranjem i rekapitalizacijom loših.

Prije svibnja, kad su izbori za novi Europski parlament, eurozastupnici i europske vlade morat će se dogovoriti oko zajedničkog fonda i harmonizacije nacionalne i europske regulative. Očekuje se bitka oko stavova EP-a i zemalja članica. Za razliku od razdoblja prije godinu dana, kad je još bio ugrožen, sada malo tko sumnja u preživljavanje eura. Kad se bankovna unija dovrši, osim ako se ne dogodi nešto nepredviđeno, i Hrvatska bi trebala biti članica eurozone.

Druga briga jest nova njemačka koalicija, koja je sklopljena na temelju ugovora između CDU-a i SPD-a. Taj ugovor navodi teme koje su izašle iz iskustva zadnjeg ili predzadnjeg mandata. Katynka Barasch, direktorica londonskog Center for European reforms, primijetila je da je ovaj ugovor uglavnom lista želja oko podrške proširenju i dubljem integriranju zone eura, ali i teško provedivih parova: fiskalne konsolidacije i ujedno rasta, oko "više Europe", ali ujedno i načela supsidijarnosti (to je donošenje odluka na najnižoj razini, na pr. lokalne zajednice, a ne države ili Bruxellesa), oko više solidarnosti, ali ujedno i veće odgovornosti zemalja članica za svoje propuste.

Utjecaj parlamenta

Njemački koalicijski dogovor maglovito navodi mogućnost intervencije u Lisabonski ugovor ako će to biti potrebno zbog bankovne unije ili čvršće fiskalne discipline. Ali, stranke njemačke koalicije nisu izašle s konkretnim prijedlozima reformi u Uniji, na pr. o fiskalnoj uniji, ili jačanju političke unije, primijetila je dr. Barasch.

Isto tako, protivno ranijim kancelarkinim intervencijama u kojima se vidjelo da bi ona htjela da do dogovora dolazi dogovorima između vlada, koalicijski dokument ipak potvrđuje podršku europskom, komunitarnom modelu (tj. odluke donose EK, EP i Vijeće). Također, Nijemci će nastojati podići utjecaj nacionalnih parlamenata na istu razinu s odlukama Europskog parlamenta, makar su pri tome vjerojatno imali više pred očima Bundestag, a ne Sabor ili parlament neke slične manje zemlje.