Tisuće građana mjesecima se već bude i jutrom provjeravaju devizni tečaj kako bi provjerili je li im rata kredita za stan u švicarskim francima još malo porasla. Tečajne razlike potopile su tisuće dužnika koji više ne mogu otplaćivati svoj stan. A usred turističke sezone zaprijetio je i euro, koji je porastao, pa bi mogle porasti i rate kredita vezane uz njega.

I dok Hrvatska narodna banka i dalje ustrajno brani kunu prema euru, dotle su se oni koji su se zadužili u Švicarcima našli na vjetrometini, bez ikakve zaštite. Nitko previše ne mari za muke građana koji promišljaju da se odreknu kupljenog stana, a na toj se muci naslađuju jedino banke. Samo su one u krizi ostale neokrznute i nisu se poljuljale. Naprotiv, dok su pojedine banke u inozemstvu propadale, naše su u jeku krize zgrtale zaradu, i to onu prikupljenu na visokim kamatama, tečajnim razlikama i, dakako, muci građana.

Svojedobno su vladajući najavljivali da bi se mogao uvesti neki novi porez na banke i barem tako otkinuti dio njihove zarade. Brzo su se predomislili zbog straha od moguće osvete. A nije da banke ne bi mogle spustiti kamate na kredite i olakšati građanima, no one nam ne vjeruju. Ne vjeruju nama i ne vjeruju u naše gospodarstvo, a za gospodarstvo je kriva politika, koja bi htjela jaku kunu, ali ona ne može biti jaka bez jakoga gospodarstva.