Suficit na tekućem računu platne bilance, koji Hrvatska ostvaruje zadnje dvije godine, nije posljedica promjene ekonomskog koncepta odnosno odmaka od rasta koji se temelji na uvozu i inozemnom dužničkom kapitalu, već izravna posljedica gospodarske krize u kojoj su se zatvorili uvozni kanali, kaže se u najnovijoj analizi Odjela za makroekonomske analize Hrvatske gospodarske komore (HGK).

U Komori upozoravaju da usporedno sa suficitom nema gospodarskog rasta te da će se deficit na tekućem računu platne bilance vratiti izostanu li strukturne reforme koje bi trebale repozicionirati koncept hrvatske ekonomije prema proizvodnji i izvozu.

HGK podsjeća da su u razdoblju od 2000. do 2008. godine, odnosno razdoblju kontinuiranoga gospodarskog rasta najvišom dinamikom (prosječno godišnje 4,5 posto), ostvarivane i najviše razine deficita na tekućem računu bilance plaćanja te da je rekordna nominalna vrijednost deficita ostvarena je zadnje pretkrizne, 2008. godine, na razini 4,2 milijarde eura ili 8,8 posto BDP-a.

To implicira koncepciju gospodarskog rasta zasnovanog na uvoznim robama i inozemnom kapitalu, kaže se u analizi HGK.

Dodaje se i da je stopa rasta robnog izvoza i robnog uvoza u razdoblju od 2001. do 2008. godine bila gotovo ujednačena (prosječno godišnje 11,3 posto izvoz, 12,7 posto uvoz), ali je razlika u apsolutnoj razini bila značajna te je uvoz premašivao vrijednošću izvoz više nego dvostruko, a deficit na tekućem računu primarno se financirao inozemnim dužničkim kapitalom.

Dolaskom krize, uvoz je počeo padati korespondirajući sa stalnim padom gospodarske aktivnosti, a deficit se samo u 2009. godini smanjio za 45 posto, a godinu dana kasnije za još 79 posto, ističe se u analizi.

Zaključuje se da nema deficita u razmjeni roba, usluga i kapitala s inozemstvom, ali nema ni rasta gospodarske aktivnosti te da treba promijeniti ekonomski koncept, koji bi se trebao osloniti na proizvodnju i izvoz.