George Soros, američki investitor u blogu u Financial Timesu ponudio je sedam točaka za spas eurozone uoči današnjeg europskoj summita.

U prvoj točki stoji činjenica da se države članice eurozone slažu da je potreban novi dogovor o osnivanju zajedničke riznice. Zato je potrebna suradnja Europske središnje banke (ECB) s Europskim fondom za financijsku stabilnost (EFSF) u rješavanju financijske krize. To znači da ECB osigurava likvidnost sustava, a EFSF preuzima rizik solventnosti.

Druga je točka nastavak prve, što znači da EFSF preuzima grčke državne obveznice koje drži ECB i Međunarodni monetarni fond. To će obnoviti suradnju između ECB i vlada eurozone te omogućiti smisleno smanjenje grčkog duga uz sudjelovanje EFSF-a.

EFSF bi nakon toga jamčio za bankarski sutav umjesto za državne obveznice, kaže treća točka Sorosovog plana. Dokapitalizacija bi bila odgođena, ali u slučaju potrebe bila bi moguća na nacionalnoj razini. Upravo to je u skladu s njemačkim stavom i korisnije za Francusku od dokapitalizacije koja bi se provela odmah.

Četvrta točka nudi da u zamjenu za jamstvo velike banke bi prihvatile naputke koje bi davala ECB u ime vlada eurozone. Tako bi se isto bankama koje to odbiju uskratio e pristup sredstvima ECB-a pod povoljnijim uvjetima.

George Soros je u petoj točki predložio da bi ECB uputila banke kako da upravljaju kreditnim linijama i portfeljom dok ne uspostavi vlastiti nadzor nad rizicima. Prema njegovim riječima, to bi uklonilo jedan od glavnih uzroka trenutne kreditne krize i vratilo povjerenje u financijska tržišta.

Zbog nemogućnosti da se neke vlade zaduže po razumnim kamatnim stopama, ECB bi snizila diskontnu stopu, ohrabrujući vlade na izdavanje trezorskih zapisa i banke da održavaju likvidnost pomoću trezorskih zapisa umjesto da drže depozite kod ECB-a. Tako šesta točka nudi mogućnost da bi svaka kupnja ECB-a bila pokrivena izdavanjem vlastitih trezorskih zapisa, a rizik bi pokrivao EFSF. Tako bi ECB bi obustavile operacije na otvorenom tržištu.

Prema sedmoj točki, tržišta bi bila oduševljena činjenicom da su vlasti jedinstvene i da imaju višak sredstava na raspolaganju. Uskoro bi se Italija mogla zaduživati na tržištima po razumnim stopamaa, te bi se banke mogle dokapitalizirati, a države članice eurozone mogle bi se dogovoriti oko zajedničke fiskalne politike u mirnijoj atmosferi.