O Vladinim zakonskim rješenjima za problem kredita vezanih uz švicarski franak raspreda se već dva tjedna, a tajnoviti je tekst prijedloga zakonskih izmjena napokon i pušten ′u eter′. Do zadnjeg trenutka radile su se preinake pojedinih tehničkih detalja pa su zaključnu verziju zakonopisci bankama proslijedili tek u petak kasno navečer, tražeći da se o njoj očituju već u ponedjeljak, tj. jučer.

No, očitovanje su im ionako ponudili tek forme radi jer su se banke, odnosno njihove matice o suštini tog Vladina poteza više nego jasno već odredile zgražanjem i prijetnjama tužbama, a Vlada je jednako jasno poručila da na glavnoj predizbornoj karti nema uzmaka. Ipak, neke od intervencija u zadnji čas svakako su zanimljive. Jedna od najzanimljivijih za rezultat će imati to da će CHF dužnici moći odlučiti i da im anuitet već za koji mjesec bude umanjen do čak 50 posto. I tako sve dok ne "potroše" iznos preplate koji će se izračunati kao razlika zbroja dosad plaćenih anuiteta po ugovoru o CHF kreditu u odnosu na ukupan iznos koji bi platili da su svojedobno uzeli isti kredit vezan uz euro.

Premijeru Zoranu Milanoviću i glavnoj mu uzdanici ministru Borisu Lalovcu očito se nije svidjelo što im se glavna predizborna karta počela relativizirati i otupljivati tumačenjima da će se tim potezom dužnicima u prosjeku smanjiti anuiteti "samo" oko 8 posto. Pa su se potrudili pokazati da to ne mora biti tako i da oni kojima je mjesečni teret kredita danas pretežak mogu rasporediti iznos otpisa (preplate) tako da negdje s početkom iduće godine čak prepolove rate nadajući se da će se s vremenom moći nositi s većim (punim) mjesečnim obvezama, prema uvjetima iz novoutvrđenog otplatnog plana za eurski kredit. I drugi rokovi predviđeni zakonskim izmjenama tempirani su tako da se ukupni razmjeri otpisa dužnicima predoče u politički najoptimalnijem trenutku. Mnogi tako komentiraju da smo s tim prijedlogom zakona dobili još jednu varijablu u klađenjima na datum izbora.

Prema prijedlogu zakona, on bi trebao stupiti na snagu 30. rujna, što je ujedno i datum konverzije preostalog dijela kredita iz franaka u eure, ali i datum od kojega počinje teći rok od 45 dana u kojemu banke moraju svojim CHF dužnicima dostaviti informativne izračune konverzije kredita na dan 30. rujna, i to "preporučenom pošiljkom uz povratnicu". Oko 53.000 dužnika u francima trebali bi, dakle, izračune s oku ugodnim iznosima otpisa dobiti do 15. studenoga. Za one koji te rokove promatraju kroz prizmu datuma izbora, valja reći da taj datum pada u nedjelju. Hoće li banke to i obaviti u roku, ostaje vidjeti.

Među bankarima se čuju komentari kako je to ogroman i tehnički zahtjevan posao koji je u tom roku obaviti jednostavno nemoguća misija. Neki s podsjećaju da je pri provedbi modela konverzije u Mađarskoj, primjerice, bankama dano čak šest mjeseci. Vladi su rokovi jako važni i lakše bi vjerojatno uvažila eventualne primjedbe na terminske planove vezane uz daljnje korake, poput primjerice, roka od 30 dana u kojemu bi se korisnici kredita na informativni izračun konverzije bankama očitovali pristankom na konverziju.

Kako god bilo, prema terminskim planovima Vlade osam bi banaka u svojim poslovnim knjigama s krajem ove godine moralo jednokratno proknjižiti rashod po osnovi konverzije, a taj se trošak procjenjuje na oko 8-8,5 milijardi kuna. To znači da bi za 2015. zajedno mogle iskazati oko pet milijardi kuna gubitka. Kako je primijetio i ministar financija, banke rijetko posežu za tužbama protiv države u kojima posluju, no uz troškovni udar Vladina populizma u slučaju CHF kredita nije baš neizgledno da naprave iznimku. Pravni argumenti nisu na strani Vlade, mišljenje je većine stručnjaka za Ustav i europsko pravo. Iz redova politike neki tako već zlobno primjećuju da to znači da u Vladi ne mogu reći da nisu bili svjesni potencijalne štete po tužbama. A u tom slučaju. dodaju, i nebankari bi odgovorne u Vladi sutra mogli i tužiti.