Rejting agencije su na tržištu prisutne većim dijelom 20. stoljeća i odigrale su ključnu ulogu u financijskom svijetu pružanjem informacija o kreditnoj kvaliteti obveznica i drugih dužničkih instrumenata. Ocjene agencija su važni alati za investitore koji žele dobiti bolji dojam o riziku vrijednosnog papira. Od velikog broja rejting agencija najvažnijima se smatraju S&P, Moody′s i Fitch koje se u žargonu nazivaju „Big Three". Sve navedene kompanije su pokrenute u SAD-u početkom 20. stoljeća i jedne su od važnih dijelova sustava koji je doveo do velikog rasta tržišta kapitala, kako u Americi, tako i u ostatku svijeta.

Svrha rejting agencija

Budući da većina investitora traži „kompromis" između rizika i povrata na svoja ulaganja, oni će obično zahtijevati višu kamatnu stopu za obveznice s lošijim kreditnim rejtingom. Kao rezultat toga, rejting agencije igraju važnu ulogu u određivanju kamatnih stopa na dužničke vrijednosne papire, a posredno i na sve kamate unutar nekog monetarnog sustava. Važna varijabla za određivanje kamatne stope prilikom podizanja bilo kojeg oblika kredita je i rizik države, tj. kamata koju država plaća na svoj dug. Tako će, teoretski, stanovnici države s boljim kreditnim rejtingom plaćati nižu kamatu na svoja zaduženja od stanovnika države s lošijim kreditnim rejtingom.

Izdavatelji vrijednosnih papira, tj. dužnici, žele da investitori budu što bolje informirani o kreditnoj kvaliteti izdanih vrijednosnih papira, kao i samog poduzeća ili države. Prilikom davanja takve ocjene važna je nepristranost, stoga se unajmljuju rejting agencije kako bi donijele objektivnu ocjenu. Prilikom ocjenjivanja agencije za ocjenu kreditnog rejtinga razmotrit će niz čimbenika, uključujući razinu i karakter duga institucije, pokazatelj spremnosti na otplatu duga i financijsku sposobnost za otplatu duga. Iako se mnogi od tih čimbenika temelje na informacijama pronađenim u financijskim izvještajima, druge (kao što je odnos prema otplati duga) treba pažljivije proučiti.

Ocjene dugoročnog rejtinga

Kada procjenjuju kreditni rejting institucije, agencije će klasificirati dug kao jedno od sljedećeg:

Prednosti rejting agencija

1. Omogućuju kvalitetnim dužnicima pristup boljim kamatnim stopama

Institucije s višim stupnjem kreditnog rejtinga mogu posuđivati novac po povoljnijim kamatnim stopama. Prema tome, to nagrađuje organizacije koje su odgovorne u upravljanju svojim novcem.

2. Osiguravaju „pošteniji" omjer rizika i povrata

Nisu svi investitori protiv kupnje rizičnih dužničkih vrijednosnih papira. Međutim, oni žele znati da će biti nagrađeni ako preuzmu visoku razinu rizika. Rejting agencije će ih obavijestiti o razinama rizika za svaki dužnički instrument i pomoći im definirati zadovoljavajuću kompenzaciju za razinu rizika koju preuzimaju.

3. Daju institucijama poticaj za poboljšanje

Slab kreditni rejting može biti poziv na buđenje za izdavatelje koji su prezaduženi ili nisu pokazali volju niti odgovornost za vraćanje dugova. Izdavatelji su često u poricanju svojih kreditnih problema, te ih treba upozoriti o njima prije nego što naprave potrebne promjene.
Nedostaci rejting agencija

1. Procjena može biti subjektivna

Agencije prilikom procjene analiziraju financijsku snagu izdavatelja (kvantitativni faktor), ali u obzir uzimaju i kvalitativne faktore koje je u određenim situacijama teže interpretirati; kao npr. snaga institucija (sudstvo, administracija), kompetitivnost, otvorenost i slično. Procjena kvalitativnih faktora može se razlikovati između agencija.

2. Može postojati sukob interesa

Rejting agencije obično daju ocjene na zahtjev samih institucija. Iako ponekad provode nepoželjne procjene o tvrtkama i prodaju ocjene investitorima, obično ih plaćaju one iste tvrtke koje ocjenjuju.

Ovaj sustav očito može dovesti do ozbiljnih sukoba interesa. Budući da izdavatelj plaća agenciji za ocjenu rejtinga, ta agencija bi mogla biti spremna dati tvrtki povoljniju ocjenu kako bi zadržala svoje poslovanje.

3. Ocjene nisu uvijek točne

Iako agencije za kreditni rejting nude dosljednu ljestvicu za ocjenjivanje, to ne znači da će tvrtke biti točno ocijenjene. Kroz dugi niz godina kreditni rejting tih agencija rijetko je bio doveden u pitanje. Međutim, nakon što su agencije za ocjenu rejtinga dale AAA ocjene za vrijednosne papire s hipotekama koji su pridonijeli recesiji, investitori nemaju jednako povjerenje u njih. Njihove ocjene još uvijek spominju gotovo svi, ali je njihov kredibilitet ozbiljno pogođen.

4. Vremenski odmak

Agencije u praksi „zaostaju" za investitorima. Dok se na tržištu svakodnevno procjenjuje kvaliteta određenog izdavatelja, rejting agencije u pravilu to čine svega dvaput godišnje. Npr. investitori su prepoznali hrvatski napredak prije S&P-a te je cijena obveznica rasla i tjednima prije same objave rejtinga.

S&P je krajem ožujka prepoznao velik napredak u konsolidaciji domaćih javnih financija i Hrvatskoj vratio investicijski rejting na razinu BBB-. Rast rejtinga je Hrvatsku vratio u fokus investitora koji zbog vlastite regulative mogu ulagati samo u obveznice određenog kreditnog rejtinga te im je taj skok omogućio investiranje u naše obveznice. Spomenuti događaji se u budućnosti mogu najviše odraziti na cijene obveznica, tj. kamati koju država plaća prilikom zaduživanja. Omjer preuzetog rizika (mjeren kreditnim rejtingom) i prinosom koji investitor ostvaruje kupnjom obveznica naše papire čini iznimno atraktivnima za investitore.

Hrvatske državne obveznice su temelj portfelja i pojedinačno najveća investicija u obvezničkim fondovima InterCapital Bond, InterCapital Dollar Bond te InterCapital Global Bond, kao i u posebnom fondu InterCapital Income Plus.

Izvor: Marko Bogdan, InterCapital Asset Management d.o.o.