Sljedećega tjedna održat će se skupština dioničara zagrebačkoga Elektroprometa na kojoj će biti donesena odluka koja će od dviju suprotstavljenih frakcija tu trgovačku tvrtku voditi iduće četiri godine. Dioničari su podijeljeni u dva tabora, pri čemu jedna skupina ne priznaje zakonitost Uprave koju od siječnja vodi Juro Bajić, pomoćnik ministra financija u Račanovoj Vladi. Uz Bajića su se svrstali i najveći dioničar Michael Ljubas, Nava banka te brokerska kuća Fima. U drugoj su skupini bivši predsjednik Uprave Dragutin Kos, Aureus te brokeri Denis Fudurić i Josip Galinec. Ta skupina ne priznaje dvije skupštine dioničara održane početkom godine jer ih je predsjednik Uprave Dragutin Kos otkazao. Na spornoj je skupštini izabran novi NO na čelu s Ljubasom, a Upravu je preuzeo Bajić, čija je skupina tada dovela i svoje zaštitare.
Kome glas države
"Načelno sam protiv takvih metoda preuzimanja vlasti, ali bio je to jedini način da tvrtka počne normalni poslovati. Kos je loše vodio nekoć vrlo uspješnu tvrtku, još od 2002. negativno su poslovali, što se prikrivalo kroz zalihe. Tako je 2005. imao 52 milijuna kuna gubitka. Doduše, te se godine čistila bilanca, ali i lani je gubitak bio 15-ak milijuna kuna. Bivša je Uprava i za ovu godinu predvidjela gubitak od šest milijuna kuna. Ja pak vjerujem da će naša Uprava ostvariti dobit od pet milijuna kuna", najavljuje Bajić. Oba tabora okupljaju podjednak broj dioničara, a kako su i jedni i drugi u posljednje vrijeme dokupljivali dionice, ne zna se tko će na skupštini odnijeti prevagu. Prošli je put odlučio glas Franje Jozića, predstavnika HFP-a (vlasnika 2,14 posto dionica), a Bajić vjeruje da će država i ovaj put biti na njegovoj strani. "HFP je u siječnju bio protiv stare Uprave zbog loših poslovnih rezultata. Kako mi poslujemo pozitivno, vjerujem da će nas podržati i ovaj put", kaže Bajić.
Skupština na silu
Broker Denis Fudurić, predstavnik druge frakcije, o tome razmišlja malo drugčije. "Od troje članova nekadašnje, navodno loše, Kosove Uprave u današnjoj Bajićevoj upravi sjedi ih dvoje, sam Anto Bajić i Ivan Sundji, pa ne vidim zašto bi ih Fond podržao. Neće valjda državna institucija davati legitimitet ljudima koji su provalili i nasilno održali skupštinu, iako su znali da je otkazana?", pita se Fudurić. Napominje da je njegova skupina dioničara dobila prvostupanjsku presudu te da je Trgovački sud proglasio odluke Ljubasova NO-a nevažećima, što bi u konačnici eventualno moglo značiti da se Bajić nije imao pravo upisati u sudski registar kao predsjednik Uprave.
Koncepcijske razlike
Fudurić napominje da članove njegove skupine povezuje samo spoznaja da tvrtka ima potencijala i zrela je za restrukturiranje. Nije siguran hoće li itko od njih prisustvovati skorašnjoj skupštini. "Imajući u vidu dosadašnje, nasilne poteze nove Uprave, nisam siguran da bismo mi i sa više od 50 posto glasova mogli išta napraviti, pa nam preostaje samo vjera u pravnu državu", ufa se Fudurić koji je zbog Elektroprometa navodno dobivao i prijetnje premlaćivanjem. Premda veliki dioničari govore samo o razvoju poslovanja tvrtke sa 300 zaposlenih, nekima od njih navodno su zanimljive i nekretnine, vrijedne više od 300 milijuna kuna. Primjerice, upravna zgrada od 7000 kvadrata preko puta ZV-a, na mjestu gdje je dopuštena gradnja do 15 katova. Protivnici sadašnje Uprave tvrde da je Ljubas, vlasnik pivnice Medvedgrad i najveći dioničar Elektroprometa (ima 16,73% dionica, na svoje ime i na svoju tvrtku Jadran-produkt), zainteresiran samo za nekretnine te da se zbog toga i sukobljava s Bajićem, zainteresiranim za razvoj tvrtke. Bajić takve spekulacije opovrgava. "Na početku je među nama bilo razlika, ali Ljubas nikada nije spominjao prodaju imovine. Upravo on potiče neke nove programe kao što su vjetroelektrane i program zbrinjavanja elektroničkog otpada", tvrdi Bajić.
Po njegovu, zbog porasta konkurencije maloprodajna djelatnost nema perspektivu, pa većinu dućana namjerava prodati ili iznajmiti. Veće šanse vidi u veleprodaji, a najveći im je kupac HEP, koji godišnje otkupi robe za 250 do 300 milijuna kuna. Šansu vidi i u graditeljstvu. U Posedarju Elektropromet završava apartmane, a na zagrebačkom Borongaju započinju gradnju 50 od planiranih 300 stanova na Ljubasovu zemljištu. Druga skupina dioničara ima potpuno oprečno mišljenje o poslovanju. "Suludo je zatvarati maloprodaju, od tih dućana Elektropromet može stvoriti lanac smeđe i bijele tehnike. Treba se držati core businessa", smatra Fudurić, koji se protivi i oslanjanju na HEP jer će, podsjeća, i on nakon privatizacije promijeniti način rada .
Dogodine dividenda
Smjer tvrtke vidjet će se uskoro, a Bajić na skupštini ne očekuje iznenađenja. "Apsolutno ćemo mi izabrati novi NO jer se većina dioničara opredijelila za našu koncepciju", kaže Bajić. Uvjeren je da će nakon toga dionice rasti "jer tvrtka ima značajnu imovinu i počinje poslovati s dobiti. A dogodine planiramo i isplatu dividende".
Zgrade izvan temeljnog kapitala
Sadašnja Uprava sumnjičava je prema nekim potezima svojih prethodnika, primjerice, glede nekretnine u Banjoj Luci, koja je plaćena 100.000 eura, naknadno procijenjena na 68.000 eura, a ispostavilo se da je tržišna vrijednost oko 350.000 eura. Spominju i 10.000 kvadrata u zagrebačkoj Radničkoj te 2000 kvadrata u Žajinoj, koji "nisu ušli u temeljni kapital tvrtke jer nije bilo procjene", što navodi na pomisao da je netko planirao prisvojiti vrijedno zemljište. Druga strana proziva Bajića zbog prodaje dućana u Zadru i Splitu te kupnje terena u Rijeci, Novalji i Dugopolju, koji će biti iskorišteni za stanogradnju i gradnju velikih prodajnih centara. Uz niz od 15-ak nekretnina, Elektropromet je vlasnik robne kuće u Dubrovniku, koju je moguće nadograditi ili prenamijeniti u turističke svrhe.
Doministar uz Linićevu pomoć postao menadžer
Bajićevi oponenti tvrde da je bivši pomoćnik ministra financija Mate Crkvenca nakon mandata u Račanovoj Vladi Elektropromet došao preko riječke SDP-ove linije, odnosno Slavka Linića, ali i direktora TEP-a Marijana Rajića, koji su navodno lobirali kod tadašnjeg direktora Dragutina Kosa da Bajića postavi u Upravu. "Linić i ja prijatelji smo 30 godina, ali to nema veze s mojim dolaskom. Privuklo me to što Elektropromet ima brend i nisku kreditnu zaduženost", kaže Juro Bajić. Premda je za financijskog direktora Elektroprometa imenovan tek 2005., i u tako kratkom roku štošta mu se dogodilo. Već nakon dva mjeseca nije htio Kosu potpisati godišnje financijsko izvješće. Ubrzo počinje otvoreni sukob i borba za prevlast, NO je s jednim glasom viška podržao Kosa i Bajić dobiva otkaz. Idućih godinu dana preživljavao je prodajući dionice Elektroprometa, a onda ga je lani sud vratio na posao, da bi potom uspio smijeniti Kosa i preuzeti Upravu. Dosuđena mu je i financijska odšteta, ali taj novac još ne želi uzeti kako to ne bi ispao glavni motiv njegova povratka u tvrtku. Druga pak strana tvrdi da se Bajić vratio samo kako bi povukao tužbu za naknadu štete od 12 milijuna kuna, podnesenu protiv njega i Ivana Sundjija za mandata Kosove Uprave.