Rusija je okupirala Krim, a prijeti i drugim susjednim zemljama. S jedne strane je jasno da Zapad na to mora reagirati na odgovarajući način, no oštrije gospodarske sankcije pogodit će i zapadne poduzetnike.
Američki predsjednik Barack Obama je za svog posjeta Europi bio jasan.

"Složni smo da Rusija mora platiti za svoje dosadašnje postupke." To znači gospodarske sankcije protiv Rusije koje će, uvjeren je Obama, "imati ozbiljne posljedice za gospodarstvo Rusije".

No SAD ima mnogo manje partnera i investicija u Rusiji nego što ih imaju zemlje Europe. Zato bi sankcije mogle i te kako pogoditi mnoge članice Europske unije, bilo da je riječ o ugostiteljima u Grčkoj ili Cipru koji se raduju gostima iz te zemlje, financijskim mešetarima iz Londona ili njemačkim tvrtkama koje izvoze u Rusiju.

Osjeća se nesigurnost, a već se u prodaji osjeća i oscilacija tečaja rublje prema zapadnim valutama, kako je izjavio i direktor Opela Karl-Thomas Neumann. Jer dok je Zapad prepun automobila, Rusija je tržište koje još raste pa tako Opel procjenjuje kako će upravo tržište Rusije negdje do 2020. biti najveće tržište osobnih vozila Europe.

Ipak, treba biti i realan jer je gospodarski potencijal Rusije trenutno još uvijek u nesrazmjeru s njenom površinom i brojem stanovnika. Financijski stručnjak Jürgen Pfister smatra kako bi "neke njemačke tvrtke svakako bile pogođene", ali obzirom na ukupan volumen trgovinske razmjene bi to bio "jedva nekakav velik rizik" za njemačko gospodarstvo.

Jer, podsjeća Pfister, 2013. je iz Njemačke u Rusiju izvezeno robe u vrijednosti 38 milijarde eura. Obzirom da je ukupan volumen njemačkog izvoza oko jednog bilijuna, dakle tisuću milijardi eura, to je onda 3,8% izvoza. Kod investicija su njemačke tvrtke već odavno shvatile kako Rusija nipošto nije nekakva obećana zemlja pa tako u tu zemlju odlazi tek oko 1,8 posto ulaganja u inozemstvo.

Ipak, njemačko gospodarstvo uvelike (dobro) živi od izvoza, tako da su i takvi, razmjerno maleni partneri važni za ukupan rezultat. Zato i Volker Treier iz Njemačke gospodarske i trgovinske komore DIHK neumorno ponavlja kako "svako treće radno mjesto u Njemačkoj ovisi o izvozu" i kako bi već i prekid svake trgovinske suradnje s Rusijom mogao ugroziti oko 400 tisuća radnih mjesta.

Trier svjedoči kako su trgovinski partner već mnogo oprezniji, a ako je i bilo konkretnih planova za ulaganja u Rusiju ove godine, trenutno je sve "stavljeno na led". S druge strane, upozorava kako iz Rusije masovno otječe kapital, čak i bez onog novca kojeg sami ruski bogatuni, usprkos svim patriotskim parolama, uvelike "izvlače" na sigurno. I institucionalno, njemačke banke stupnjuju Rusiju kao "riskantnog partnera" što još više otežava investicije u toj zemlji.

Doduše, u svjetskoj povijesti se jedva može naći primjer gdje su gospodarske sankcije išta promijenile kad su se "tenkovi počeli kotrljati", ali nije baš opravdana niti lakoća s kojom Kremlj reagira na prijetnje sankcijama. Direktor i najveći dioničar ruske banke AKB Rosija Juri Kovalčuk se nedavno pohvalio kako su sankcije Zapada "samo još donijele novih mušterija među domoljubno nastrojenim Rusima", a čak je i Putin objavio kako razmišlja o otvaranju računa u toj banci.

Ipak, i u toj banci su mušterije upozorene kako bi "moglo biti poteškoća" u deviznim transakcijama i kako će u dogledno vrijeme poslovati isključivo u rubljama. Makar nitko ne želi povratak doba Hladnog rata kada je Moskva morala birati "između maslaca i topova", Jürgen Pfister podsjeća kako gospodarstvo Rusije uvelike ovisi od trgovine sa Zapadom i kako i tamošnjoj privredi nipošto ne odgovara nekakav novi "trgovinski hladni rat". Konačno, prošlih godina je rusko gospodarstvo bilježilo minimalni rast, a sankcije bi još više pogoršale to stanje.

To se odnosi i na ruski izvoz na Zapad. Najočitije je kod energenata: obzirom da oko 38,8% zemnog plina koji se potroši u Njemačkoj stiže iz Rusije, mnogi u ovoj zemlji strahuju što bi se moglo dogoditi ako "Rusi zatvore slavinu". S druge strane, stručnjaci podsjećaju kako se tako nešto jedva može i zamisliti. Ne samo da Njemačka ima dovoljno zaliha da barem pola godine može izdržati bez plina iz Rusije, nego ima i dosta dobrih razloga zašto je i u najcrnje doba Sovjetskog Saveza uredno slan plin "imperijalistima" na Zapadu.

Jer, to je glavni izvor prihoda čitavog ruskog gospodarstva, podsjeća i povjerenik za energente Europske unije Günter Oettinger. On dodaje kako se ruski Gazprom "jedva može odreći dnevnih prihoda od prodaje plina". Ali ovaj europski političar se nada kako Moskva shvaća da joj nisu potrebni samo kupci njenih sirovina, nego i investicije sa Zapada. A to može dobiti samo ako poštuje međunarodno pravo i integritet svojih susjeda.

Obzirom da bi eskalacija gospodarskih sankcija doista dovela samo do gubitaka s obje strane, financijski stručnjak Jürgen Pfister pragmatično konstatira: sve je vjerojatnije da se Krim neće vratiti Ukrajini, ali ako Rusija ne pokaže glad prema novim područjima kod svojih susjeda, onda ni Njemačka neće prihvatiti nekakve oštrije gospodarske sankcije protiv Rusije. Ali i u ljubavi i u ratu, pa i u trgovini, je potrebno dvoje. A zasad je povjerenje u partnera u Kremlju ozbiljno uzdrmano.