Potaknuti divljanjem švicarske valute, Udruga Franak pokrenula je pravnu bitku protiv banaka. Na sudu će se suočiti sa Zabom, PBZ-om, Ersteom, Hypom, Splitskom, OTP-om i Volksbankom, a dobiju li tužbu, građani će na temelju nje moći tražiti povrat novca, a traži se ograničenje primjene valutne klauzule. Apsolutno treba pohvaliti građansku inicijativu za rješavanje problema valutne klauzule koja je, neovisno o razlozima zbog kojih je uvedena nepravedna jer ugovorne strane nisu ravnopravne. No, tužba pokazuje da je ozbiljnost inicijative u povojima jer sve ostalo vrišti diletantizmom.

Ako se principjelno osporava legalnost takvih kredita, zašto nije tužena, primjerice, Raiffeisen koja je nudila identične kredite? Kako tumačiti argument da u posljednjih pet godina nije došlo do značajnog pada kune, dok istodobno dužnici u kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima trpe velike štete, ako se vrijednost kune utvrđuje prema euru, a euro prema franku? Iako banke o tužbi još šute, već se može čuti da će osporavati pravni legitimitet tužitelja. Hrvatska nije SAD, a to nije slučaj Erin Brockovich. Stoga, da inicijativa ne završi i prije nego je počela, Udruga Franak mogla bi se za početak okružiti jakim pravnim snagama sposobnima napisati tužbu i voditi proces tako da eventualno imaju šanse kreirati sudski presedan. U protivnom će ih pomesti kordoni bankarskih (dobro plaćenih) pravnika.