Kad je Atlantic grupa Emila Tedeschija i zbog političkog pritiska morala odustati od ponude za preuzimanjem Podravke, predsjednik HGK Nadan Vidošević šutio je kao riba.

Nije mu ni napamet palo glasno upitati zašto se sprječava Tedeschija da svojih i bankarskih nekoliko stotina milijuna eura uloži u jednu od perjanica hrvatske prehrambene industrije kako bi je dodatno razvio i pretvorio u regionalnog giganta.

Nakon što je Tedeschi svojih stotinjak milijuna eura i gotovo dvostruko više milijuna eura bankarskog kapitala uložio u preuzimanje slovensko-srpske Droge Kolinske, prvi čovjek Hrvatske gospodarske komore, ali i Kraša, našao se prozvanim i pozvanim izjaviti kako se Atlantic grupa regionalno nije proširila svojom voljom i kapitalom, nego su o tome odlučile banke koje su kreditirale i podržale njezino preuzimanje Droge Kolinske.

Vidošević isto govori i o još jednom pokušaju Todorićeva Agrokora da preuzme slovenski Mercator. I o tome navodno odlučuju banke, a ne Todorić i njegovi ljudi iz Agrokora.

Ako je Vidošević čak i u pravu, u čemu je problem? Preuzimajući Drogu Kolinsku Tedeschi je preuzeo i njezin slano-slatki prehrambeni program, odnosno Soko Štark, Kraševa konkurenta na regionalnom tržištu, a moguće i na hrvatskom ako se ostvare Atlanticovi razvojni planovi u čijem je središtu jačanje i širenje svih brendova Droge Kolinske.

Ako bi Agrokor preuzeo Mercator, s njime bi barem u prvo vrijeme preuzeo i većinu njegovih dobavljača, među njima i sve brojnije Kraševe regionalne konkurente, a to se vjerojatno Vidoševiću baš i ne sviđa, jer bi neke od njih mogao "dovući" i na hrvatsko tržište, ako mu se njihovi proizvodi pokažu profitabilnijima od Kraševih, koji su sada udarna roba na Konzumovim konditorskim policama.

U izvještaju o poslovanju Kraša za prošlu godinu koje je Vidošević potpisao jasno piše da je ostvaren ukupni prihod za 3,6 posto manji nego u 2009. godini, a da je neto dobit prepolovljena - zaustavila se na 19,7 milijuna kuna, 20 milijuna kuna manje nego 2009. godine.

Vidošević potpisuje i da je Krašev izvoz povećan u Saudijsku Arabiju, Veliku Britaniju i Njemačku, ali ne i u regiju, osim u Crnu Goru. Navodi i da je izvoz u BiH i u prošloj godini bio značajan. Druga regionalna tržišta se i ne spominju. Vjerojatno i s razlogom - padajućim.

Uglavnom, Kraš je oko 58 posto prihoda ostvario na hrvatskom tržištu, a ostatak na izvoznim tržištima. Nije precizirano koliko je od tih 417 milijuna "izvoznih" kuna realizirano u regiji, ali nije teško zaključiti da je riječ o većem dijelu prihoda od prodaje u inozemstvu.

Istovremeno, Kraševi konditorski konkurenti sve su jači, i u Hrvatskoj, a još više u regiji. Vidoševiću i njegovu Krašu samo je još trebalo da hrvatske kompanije, Atlantic grupa, a možda i Agrokor, uz podršku EBRD-a i velikih europskih i regionalnih poslovnih banaka počnu ulagati makar u neke od njegovih konkurenata. Tim ulaganjima i razvojem koji bi trebala potaknuti, u najmanju će ruku dodatno smanjiti Krašev prostor za plasman njegovih proizvoda u regiji, a danas-sutra i na domicilnom tržištu na kojem je sada neupitni "gazda".

Još ako se dogodi, a hoće, da veliki europski konditori počnu preuzimati neke među Kraševim regionalnim konkurentima, Vidošević će se kao predsjednik Kraševe uprave naći u nebranom grožđu. U svojim rukama godinama drži upravljačke poluge najvećeg konditorskog brenda u regiji, ali ugodno živeći na njegovoj staroj slavi ništa nije učinio da proširi i osnaži njegovu proizvodnju i poslovanje u regiji.

Sada, kad je nakon godina ratnog i drugog ludila koja su harala regijom, nepovratno započet proces regionalnog preslagivanja i povezivanja razmrvljenih proizvodnih i poslovnih kapaciteta, Vidošević se pokušava braniti omalovažavanjem i onih među hrvatskim kompanijama koje su uhvatile ili pokušavaju uhvatiti priključak s procesima koji se ne mogu izbjeći.

Bolje bi mu bilo da je krenuo Tedeschijevim i Todorićevim stopama i uvjerio iste ili neke druge banke da "povuku konce" i stanu iza Kraševog širenja u regiji, jer u suprotnom bi Kraš mogao ostati u njegovim upravljačkim rukama, ali kao mali igrač koji i u vlastitom dvorištu uglavnom gubi tržišne utakmice koje mora igrati s velikim dečkima.