Sisačku javnost neugodno su iznenadili preliminarni podaci Državnog zavoda za statistiku prema kojima je stanovništvo Siska u posljednjih deset godina desetkovano. U urbanom dijelu grada više ne živi 3000 nekadašnjih stanovnika i to je odlična vijest!

Nakon što je teksaški CMC odlučio pošto poto, i ne pitajući za trošak, zatvoriti Sisačku željezaru, iz (ne)razvojne strategije koju su Molovi ljudi u Ini predstavili Ministarstvu gospodarstva doznajemo da su odbrajani dani i drugom najvećem industrijskom postrojenju nekadašnjeg ponosa komunističke industrijske revolucije u Jugoslaviji, Sisačkoj rafineriji, barem ako se pita Mađare.

Naime, za tih 3000 nestalih Siščana više ni teoretski nije moguće osigurati radno mjesto, a vojsci nezaposlenih uskoro bi se moglo pridružiti još 2000 ljudi, čiji dosadašnji gazde njihovo uklanjanje iz svijeta rada vide kao opravdani trošak u odnosu na alternativu da im nastave proizvoditi crvene brojke na bilancama zbog kojih su njihovi bonusi manji, a povjerenje ulagača narušeno.

A to je jedino i važno. Sudbine radnika u nekadašnjim industrijskim divovima postale su vrlo jeftine pred neumoljivom snagom loših bilanci i gubitaka koje netko treba pokriti. Država je učinila sve što je mogla. U ugovor o prodaji Ine Molu ugrađena je kameno tvrda klauzula o obvezi ulaganja Mola u modernizaciju sisačke i riječke rafinerije. Dok u Rijeci Mol još nalazi interes provoditi skupu modernizaciju, druga je hrvatska rafinerija tijekom recesije i svjetske financijske krize postala znatno veći teret od onoga koji su strani ulagači spremni nositi. Čak i po cijenu da Mol mora provesti planirano ulaganje u rafineriju do kraja, cijena te besmislene investicije neće biti ništa od održavanja dugoročno neodrživog projekta na životu i Siščani će se s tim morati pomiriti.

U gradu, koji bi uskoro mogao postati znatno ugodniji za život, barem kada je kakvoća zraka u pitanju, sve će si manje ljudi moći priuštiti život i zato je najbolje da Siščana ima što manje. Oni preostali zaposleni u državnoj Elektri, državnim Šumama, državnom HZMO-u, državnom HŽ-u, državnoj bolnici čekat će svakog mjeseca da im plaće stignu iz Zagreba i da ih što brže potroše u jednom od brojnih šoping centara, kojih u Sisku stvarno ne manjka, a slike radnika koji nešto proizvode gledat će se samo u prašnjavim roditeljskim albumima.