Mediji javljaju o upravo zastrašujućim stopama nezaposlenih među mladima u Grčkoj, Španjolskoj... Njihov broj jest doista (pre)velik, ali zapravo u Europi se nezaposleni broje paralelno na dva različita načina.

Osobito kada je riječ o mladima, dakle o osobama do 24 godine starosti, mogu ispasti goleme razlike između realnog broja nezaposlenih među mladima i statistike koju čitamo po medijima. Uzmimo na primjer Grčku: od tamo se javlja kako više od polovice mladih ne može naći posao - što zapravo jest i nije točno.

Jer, u toj dobnoj skupini zapravo još golema većina niti ne traži posao, nego se školuje i živi kod roditelja. Tako je i u Grčkoj: tamo oko milijun stanovnika spada u tu dobnu skupinu, ali jedva trećina od njih se stvarno nalazi na tržištu rada - njih oko 310 tisuća. I onda, kad se objavi kako 170 tisuća mladih traži posao, to onda ispada preko 50% - ali zapravo je tek svaki šesti mladi čovjek takoreći "na cesti".

Razlog za te različite rezultate je u tome što u svakoj od 28 članica EU-a postoje nacionalne statistike, ali postoje i brojke koje prikuplja Eurostat. Te rezultate je zbog različitosti struktura u pojedinim zemljama i različitih definicija nezaposlenosti nemoguće uspoređivati. I dok nacionalni zavodi za zapošljavanje objavljuju brojke prema svojim kriterijima, Eurostat prikuplja podatke na temelju ispitivanja na reprezentativnom uzorku.

Nije isto "hoćeš li posao" i "hoćeš li biti filmska zvijezda"
Karl Brenke iz Njemačkog ekonomskog instituta (DIW) iz Berlina tvrdi kako je to jedini način dobiti podatke koje bi se mogli usporediti između zemalja Europe: "Javnim statistikama koje stvaraju pojedine zemlje članice to ne bi bilo moguće."

Ali problem je u tome što ne mora biti točno da osoba, koja ispitivaču kaže kako je "nezaposlena", doista i traži posao. Utoliko je i "nulta stopa" nezaposlenosti praktično čista fikcija jer i neka domaćica bi se možda zaposlila, ali tek ako joj se ponudi posao iz njenih snova. Zato se stopa nezaposlenosti od 3 - neki stručnjaci će reći čak 5% već smatra stanjem "pune zaposlenosti". Utoliko i Njemačka tretira nekoga kao "nezaposlenog" tek ako se javi u zavod i očito traži posao.

Konkretno, u slučaju Njemačke je takva statistika zapravo prilično slična onoj dobivenoj putem ispitivanja i tako ispada kako oko 8,1% mladih u Njemačkoj ne može naći radno mjesto. Ipak, glasnogovornica njemačkog Saveznog zavoda za zapošljavanje Ilona Mirtschin smatra kako nije loše takvo "dvostruko" knjiženje broja nezaposlenih, jer o njihovom broju ovisi i pomoć koju država plaća za njihovo zbrinjavanje.

Jer, sustav socijalne pomoći se ne može temeljiti tek na metodi ispitivanja - i kako se čini, u Europi će ostati takva dva načina po kojima se mjeri nezaposlenost među mladima.