Za ljubitelje velikih brojeva Kina je oduvijek bila pravi dar. Poplava gotovine koja napušta tu zemlju još je jedan dodatak impresivnoj statistici: svjedoci smo najveće epizode kretanja kapitala u povijesti, piše Wall Street Journal.

Kineske su devizne rezerve prošle godine pale za 700 milijardi dolara, a količina novca koja je izašla iz zemlje komplicira njenu ekonomsku transformaciju i povećava rizik za druga tržišta u razvoju koja također imaju problem s odljevom novca.

"Ovo što se dogodilo u Kini 2015. nema premca po veličini", kaže Charles Collyns, glavni ekonomist Instituta za međunarodne financije.

Veličina kineskog gospodarstva čija se vrijednost procjenjuje na 10 bilijuna dolara i njene još uvijek znatne devizne rezerve jamac su da odljev neće izazvati trenutačnu gospodarsku krizu, ali rizici ipak postoje.

Prema podacima Svjetske banke, iznos od 700 milijardi dolara, za koliko su smanjene kineske devizne rezerve veći je od ukupnih deviznih rezervi svih središnjih banaka svijeta osim u Japanu, Švicarskoj i Saudijskoj Arabiji.

Odljev iz Kine najveći je u apsolutnim brojkama, iako su i druge zemlje doživjele velike odlaske gotovine u odnosu na veličine njihovih gospodarstava.

Vlada zabrinutost da bi Kina mogla devalvirati valutu i to u trenutku kada novac već bježi iz tržišta u razvoju jer su ulagači neskloni riziku, a američki Fed polako podiže kamatne stope. Ako yuan zaista dodatno padne, tržišta drugih azijskih zemalja postat će manje konkurentna.

Posljedično, više će se novca odliti iz tržišta u nastajanju što bi pak moglo negativno utjecati na njihove devizne rezerve jer će pokušati sačuvati valute od pada. Osim s padom vrijednosti valute, te bi se zemlje mogle suočiti i s inflacijom, usporenim ulaganjima i rastom.

U povijesti, odljev kapitala uvijek su uzrokovali gospodarska previranja, političke nestabilnosti ili vanjska kriza koja investitore navodi da gotovinu povuku kući. U Kini postoji nekoliko međusobno povezanih razloga zbog kojih i domaći i strani ulagači izvlače novac, i čini se kako kombinacija samo pogoršava situaciju.

Kao prvo, milijarde dolara uložene su u Kinu uz pretpostavku kako će se snažan gospodarski rast nastaviti, a yuan i dalje jačati. Obje su se pokazale krivima.

Kao drugo, odluka kineskog predsjednika Xi Jinpinga da strože kažnjava korupciju i pokušaj da financijsku industriju okrivi za kolaps tržišta kapitala prošloga ljeta mnoge je ljude navela da povuku novac - zarađen na pošten ili manje pošten način.

San o kineskoj djeci koja se školuju u inozemstvu još je jedan razlog dugoročnog odljeva kapitala.

Jedan će uzrok ove godine vjerojatno izgubiti svoju snagu. Mnoge su se kineske kompanije posljednjih godina zaduživale u dolarima kako bi iskoristile prednosti nižih kamatnih stopa u inozemstvu. Slabiji yuan takvo je zaduživanje poskupio pa će kompanije ubrzano otplatiti duggove u dolaru vjerojatnim zaduživanjem kod kuće.

I napokon, odljev je potaknut i vjerovanjem kako će biti sve teže novac izvući iz Kine. Privatne osobe imaju ograničenje od 50.000 dolara godišnje, ali to se pravilo može zaobići na mnogo načina.

Kineska vlada intenzivira nastojanja da spriječi odlazak novca donošenjem novih pravila koja stranim kompanijama u Kini otežavaju povlačenje zarade, a ulagačima odnošenje yuana u inozemstvo.

Najveći problem za Kinu za sada je percepcija. Odljev kapitala signalizira gubljenje povjerenja u vladu da zna voditi gospodarstvo. Situaciju dodatno pogoršava netransparentnost vlade i poteškoće s kojima se gospodarstvo suočava pri pokušaju tranzicije s oslanjanja na infrastrukturu i izvoz prema oslanjanju na potrošnju.

Drugi je rizik nedostatak novca. Iako se takav razvoj situacije čini malo vjerojatnim, mogao bi otežati otplatu kredita zaduženim kompanijama i lokalnim vladama.

Osim  u Kini, odljev kapitala događa se i u Rusiji. U 2014. i 2015. iz te je zemlje otišlo 330 milijardi dolara što je daleko više u odnosu na veličinu gospodarstva. Odljev je uzrokovao kolaps rublje, slabljenje gospodarstva i smanjenje likvidnosti.

Činjenica da Kina sve to uspijeva izbjeći dovoljno govori o snazi njenog gospodarstva, između ostaloga i solidnom suficitu tekućeg računa, te o alatima koji su Pekingu na raspolaganju.