Čiste kunske kredite stanovništvu većina banaka u Hrvatskoj nudi na kraće rokove do dvije godine, ograničavajući pritom ponudu na nenamjenske, potrošačke ili pak kredite za prodaju motornih vozila, a nijedna od pet banaka koje su odgovorile na anketu Business.hr-a ne nudi stambene kredite u kunama.

U anketi su sudjelovali RBA, OTP, Société Générale - Splitska banka, Erste banka i Zagrebačka banka, a ostale domaće veće banke nisu odgovorile na novinarski upit. Nijedna od njih također nije najavila ponovno uvođenje kunskih stambenih kredita u bližoj budućnosti.

Ukupni krediti stanovništvu, pokazuje agregirano nekonsolidirano mjesečno statističko izvješće HNB-a s kraja veljače, iznosili su oko 119 milijardi kuna, od čega se 56,6 milijardi odnosi na stambene kredite.

Od ukupne vrijednosti stambenih kredita, 52,08 milijardi kuna odnosi se na kredite u kunama uz valutnu klauzulu, a 11,3 milijuna kuna vrijednost je kredita u stranim valutama.

„Situacija s čistim kunskim kreditima takva je iz jednostavnog razloga - kunski krediti su skuplji pa je potražnja manja", komentira direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček te navodi podatak HNB-a o prosječnoj mjesečnoj vaganoj stopi na dugoročne kredite stanovništvu od 11,5 posto.

Usporedbe radi, prosječna kamatna stopa na dugoročne kunske kredite s valutnom klauzulom stanovništvu iznosila je u siječnju 8,06 posto, a ona koja se odnosila na stambene kredite bila je na razini od 6,02 posto.

„Bankama se vjerojatno nije isplatilo održavati kunske kredite jer dulje vremena nije bilo potražnje", kaže Bohaček i dodaje kako u visinu kamatne stope banke ugrađuju sve rizike kao jedan od elemenata kamatnih stopa, uz trošak izvora sredstava i trošak regulacije.

Potencijalni gubici
SDP-ov saborski zastupnik Slavko Linić pak smatra da se banke kreditima uz valutnu klauzulu i stranim valutama štite od potencijalnih gubitaka koje bi donijele promjene u tečaju, a o kojima se u posljednje vrijeme često razgovaralo.

„Sve se više govori o problemu kune jer jedna od politika jačanja izvoza upravo poteže pitanje tečaja kune", iznosi Linić te dodaje da se banke tako štite od potencijalnih gubitaka vezanih uz tečaj gdje bi štednja građana u devizama donijela negativne rezultate.

Naime, ako bi pala vrijednost kunskih kredita, a banke morale isplatiti štednju u devizama na koju otpada većina od ukupnih depozita stanovništva, to bi negativno utjecalo na njihovo poslovanje. „Banke nisu spremne podnositi takve udare", zaključuje Linić.

Polemika o klauzuli
Kako pokazuju posljednji objavljeni podaci HNB-a, depoziti stanovništva potkraj veljače iznosili su 139,7 milijardi kuna, od čega se 120,8 milijardi kuna depozita odnosilo na one u stranoj valuti. Da su banke te koje određuju uvjete i načine kreditiranja na koje se može ili ne mora pristati, smatra HNS-ovac Dragan Kovačević, no napominje da je druga stvar ako klijent nema drugog izlaza.

„Pravo je pitanje zašto su kamate i uz deviznu klauzulu više od onih u susjednim zemljama", kaže Kovačević.

On smatra da je nepovjerenje u domaću valutu tek psihološke naravi jer je kuna posljednjih godina samo aprecirala. Polemika o deviznoj klauzuli bila je aktualna potkraj prošle godine, kada je na inicijativu Laburističke stranke predloženo njezino ukidanje, a guverner HNB-a u priopćenju pozvao na proširenje zahtjeva te na zabranu nove štednje u devizama i održavanje postojeće.

„Samo tako proširen zahtjev može biti konzistentan, naravno, s posljedicama koje nije teško predvidjeti", poručeno je tada iz središnje banke.

Razloge u spremnosti banka za kratkoročnijim kreditiranjem u kunama glavni ekonomist Hypo Alpe-Adria-Banka Hrvoje Stojić vidi u činjenici da kratkoročne kunske likvidnosti ima u izobilju, a dugoročno je situacija drukčija.

On smatra da dugoročnih kunskih izvora nema otkad je prevladala stroža praksa upravljanja rizicima, a banke su se prilagodile i euroizaciji izvora sredstava.

„I kad je bilo kunskih kredita, upravljanje rizikom bilo je labavije nego danas", zaključuje analitičar.