Guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski i službeno je na konferenciji Zagrebačke burze proglasio silenzio štampa. Nakon onog što je rekao u Rovinju ne treba više ništa ni reći. Barem do kraja ove godine. Neka mu istekne mandat do kraja pa ćemo (pri)čekati sljedećeg HNB-ova čelnika. Vjerojatno njegova zamjenika Borisa Vujčića. Bio to Vujčić ili netko drugi, neće biti boljih vijesti za građane, tvrtke, državu... Samo sivilo koje bi moglo prerasti u crnilo. Kao da se velika sipa nadvila nad Hrvatsku. No, vratimo se na ono što je još uvijek sadašnji guverner Rohatinski rekao na konferenciji u Rovinju. Prvo se (po)zabavio izvozom. Naime, u Italiju je ove godine izvezeno 11 posto manje nego lani, a u Njemačku tri posto. To pokazuje kako je pad izvoza na ta tržišta zamijenio rast izvoza na susjedna pa je domaći izvoz povećan za četiri posto, ali kad se ti podaci prevedu u izračun komponenti bruto domaćeg proizvoda (BDP), proizlazi da je ukupni izvoz ove godine smanjen za jedan posto. Nastavio je o neto priljevu kapitala u Hrvatsku.

Zbog nepovoljnih kretanja priljev je nešto manji od 400 milijuna eura, a to je 10 puta manje nego 2008. Rohatinskog, a trebalo bi i sve nas, posebno zabrinjava povećanje spreada na hrvatske državne obveznice koji je skočio s 200 na 500 baznih bodova. Osim što je poskupjelo državno zaduživanje, to se odrazilo i na poskupljenje zaduživanja svih ostalih sektora. Stoga je i otplata inodugova bila skuplja za 1,5 milijardi kuna nego lani, tj. prošle je godine na otplatu kamata plaćeno 1,3 milijarde eura, a ove će biti plaćeno 1,5 milijardi eura ili 15 posto više. O svojoj ulozi, ili bolje rečeno o ulozi HNB-a, u zadnjih godinu i nešto Rohatinski je kazao kako je HNB potkraj 2010. odlučio preuzeti aktivniju ulogu nego prije. Spuštena je stopa obvezne pričuve s 14 na 13 posto, a spuštena je i stopa minimalno potrebnih deviznih pričuva banaka. Pritom je otkupljeno 970 milijuna eura od države. Kroz ta tri kanala tijekom ove godine u financijski je sustav ubačeno 16 milijardi kuna ili četvrtina ukupne novčane mase", naglasio je Rohatinski, ali te mjere nisu dale rezultata u vidu povećane kreditne aktivnosti banaka, ali i sklonosti građana zaduženju.

Ni Vladini modeli A, B i C nisu dali rezultate. Što se onda, zapravo, dogodilo? S druge strane, banke su iskoristile dodatnu deviznu likvidnost kako bi uravnotežile bilance, kako svojih, tako i bilance svojih majki, pa je dio novca završio u inozemstvu umjesto da bude iskorišten za kreditiranje. U sve se uplela i država, tj. potrebe za zaduživanjem, pa su plasmani državi porasli 56 posto, a kreditiranje građana tek je blago povećano. Na žalost, sve je to pokazalo kako je neosnovana teza da samo ekspanzivna monetarna politika može dati polet gospodarstvu. Jednostavnije, pokazalo se da financijski sustav nije sposoban prihvatiti toliku likvidnost. Iako se radi o odgovoru guvernera kritičarima, u rečenom leži potpuna istina jer monetarne mjere bez ozbiljna i strukturna provođenja reformi nemaju smisla.

Na kraju svojeg izlaganja u Rovinju Rohatinski je pružio i dvije slike stvarnosti. Prva je afirmativna, tj. može se reći da je nakon dvije uzastopne godine napokon zaustavljen pad BDP-a, kao i prirast vanjskog duga, a Hrvatska i dalje ima povjerenje financijskih tržišta da je sposobna otplatiti dugove. Druga je stvarnost puno sumornija. Rast BDP-a i smanjenje deficita platne bilance nisu održivo ostvareni, a ekonomija ne raste nego se samo prilagođava. Zaključak je vrlo jednostavan: male su šanse da će se ekonomska 2012. znatnije razlikovati od ove godine. I što nakon svega rečenog još kazati? Bolje je zašutiti za medije jer pametnom je i ovo dovoljno.