Ugovor stupa na snagu 1. listopada i predstavlja produženje kratkoročnog ugovora Gazproma i PPD-a, prema kojemu se od početka 2017. do konca rujna PPD-u dostavlja 1,48 milijardi prostornih metara plina, uz dodatni plan za četvrti ovogodišnji kvartal od 250 milijuna kubika.

Gazprom nije objavio pojedinosti novoga ugovora, no, kako se doznaje, cijena će se oblikovati u skladu s kretanja na plinskom čvorištu Baumgartenu.

Od 2012. do 2016. godine dostavu prirodnog plina iz Rusije u Hrvatsku realizirala je kompanije Gazprom Swiss, a ranije je ugovore s Gazpromom sklapala Ina, odnosno od 2009. godine tvrtka Prirodni plin.

Uz naslov "Hrvatska se vratila Gazpromu", list Kommersant ističe da je ruska kompanija "prvi puta nakon 2010. godine vratila ulogu ključnog dobavljača plina za Hrvatsku".

Kommersantovi sugovornici iz plinskog biznisa ocjenjuju da je potpisivanje takvoga dugoročnog ugovora netipično za europsko tržište zadnjih godina te da "zrcali odsustvo jasnih alternativa ruskom plinu".

Napominju da ugovor Gazproma i PPD-a "gotovo u potpunosti pokriva hrvatske potrebe za uvoznim plinom, što pod znak pitanja stavlja realizaciju projekta LNG terminala na Krku, o čemu se konačna investicijska odluka mora donijeti rijekom 2018. godine".

"Povratak hrvatskih uvoznika dugoročnom ugovoru s Gazpromom, nakon eksperimenata s kratkoročnim ugovorima, pokazuje da i na sjeverozapadnom Balkanu nema ozbiljne alternative ruskom plinu", smatra Alaksej Grivač iz ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost (FNEB). Po njegovu mišljenju, trenutna praksa revizije ugovora svake dvije do tri godine, utječe na to da se na dugoročne ugovore više ne gleda kao na omču oko vrata potrošača.

Što se tiče LNG terminala na Krku, Grivač smatra da, "čak i ako projekt zaživi, njegova svrha može biti tek pokriće povećane sezonske potražnje te će, najvjerojatnije raditi s niskom razinom zauzetosti kapaciteta".