U nepunih devet godina koliko primaju doprinose u obvezne mirovinske fondove uplaćeno je 32,05 mlrd. kuna, a imovina krajem veljače iznosi 37,6 mlrd. kuna, odnosno investiranjem je stvoreno više od 5,5 mlrd. kuna. Svih tih devet godina bio sam involviran u rješavanje problema "kamo s tolikim novcem". Bilo je svakakvih iskustava, pozitivnih i negativnih, frustrirajućih i simpatičnih, uspješnih i manje uspješnih. To je, vjerujem, uobičajeno. Međutim, gledajući devet godina unatrag, gotovo nikada nisam osjetio da postoji potreba za našim kapitalom. Uz nekoliko izuzetaka koji se prije svega odnose na financiranje proračuna, u pravilu nije bilo projekata koje bi mirovinski fondovi financijski podržali. Koliko je od tih 32 milijarde izravno ušlo kao "svjež kapital" u domaće, bilo javne ili privatne, projekte? Ništa, ili gotovo ništa. Usudit ću se i poopćiti naš problem i reći da je središnji hrvatski gospodarski problem u prošlom desetljeću bio nedostatak ideja, a ne nedostatak kapitala. Za malu, otvorenu zemlju uvijek se nađe kapitala ako ima dobrih ideja. To je dobra strana globalizacije.

Lekcija iz udžbenika
Na što konkretno mislim? Primjerice, mislim na prikupljanje novoga vlasničkoga kapitala kojim dionička društva financiraju nove projekte. O tome možemo čitati u prvoj lekciji udžbenika o investiranju pod naslovom "Što je tržište kapitala i čemu služi?". Mislim, na primjer, i na dokapitalizacije kojima je cilj promjena vlasničke strukture. Na projektno financiranje obveznicama. Drugim riječima, mislim na sve kupnje vrijednosnih papira kod kojih novac mirovinskih fondova ne odlazi (manje ili više) radosnim prodavateljima koji su odlučili keširati svoju poziciju, već na transakcije u kojima naš novac stvara novu gospodarsku vrijednost. Zanemarimo za sada pozitivne efekte na ukupnu potrošnju koje su nedvojbeno proizveli radosni prodavatelji vrijednosnih papira. Pri tome ne mislim da smo u nečemu krupnome pogriješili. Mirovinski fondovi nisu poduzetnici, mi ne možemo stvoriti investicijske projekte. Naše je da projekte podržimo ako mislimo da imaju smisla za naše članove.

Bez dilema
Mirovinski fondovi će i u idućim godinama većinu imovine ulagati u Hrvatskoj. Kako će ići našoj zemlji, tako će ići i nama. Prošlo desetljeće to najbolje pokazuje. Kad je Hrvatskoj bilo dobro, prinosi su nam bili izvrsni. Kad je zemlja utonula u krizu, mi smo doživjeli gubitke. Nema dileme da će takav odnos ostati i dalje. Mirovinski fondovi će ostvarivati dobre rezultate ako bude gospodarskog rasta, ako bude ideja. Mi ćemo ideje rado financirati jer bez njih nema ni našeg uspjeha. Ako pak ideja ne bude, mi ćemo sve više sredstava iznositi iz zemlje, a onda će nastati raznorazne ideje. Među njima će biti dosta loših ideja, primjerice kopiranih od Mađara.

Strategije
Prije 10 godina autoceste su bile 'in', a sad je energetika
Što će u sljedećem desetljeću biti motor hrvatskoga gospodarskog rasta? Ideje i ljudi, a ne kapital. Kapital će se uvijek naći, kao što bi se našao i u prošlom desetljeću kad je bilo ideja. Gradnja autoceste je najbolji primjer. Da ih nismo mogli financirati deficitom, financirali bismo ih drukčije. Koncesijama, na primjer. Koncesionar je mogao, recimo, prikupljati dio kapitala na tržištu emisijom obveznica. Mirovinski fondovi su mogli kupovati te obveznice. Sve je to tehnika, bitna je ideja, bitne su autoceste. Problem je s idejama da ih se ne kopira lako. Što će biti autoceste drugog desetljeća (nadam se da nitko ne misli u ovoj zemlji sagraditi još 1000 km autocesti)?Pitanje je za izborne kandidate, ali usudit ću se sugerirati: energetika - termoelektrane i hidroelektrane. Mirovinski fondovi bit će spremni investirati u takve projekte.

O modalitetima, tehnici i cijeni moramo razgovarati, ali postoji jasan interes. Uvjeren sam da se zakonska ograničenja ulaganja mogu prilagoditi potrebama ako se pokaže da su ona problem. Do sada su više bila alibi nego stvaran problem. Slično je i u privatnom svijetu s tom razlikom da ovdje treba biti riječi o puno većem broju manjih projekata. Barem u teoriji, to nije problem jer privatni sektor je inventivniji od javnog. To je sigurno točno, ali bit će da su u prošlom desetljeću imali kreativnu pauzu.