S prvom danom 2014. godine na snagu stupaju zakoni koji će u bitnome utjecati na promjene u radu na bankarskom tržištu u Hrvatskoj, a to su izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju te novi Zakon o kreditnim institucijama.

Zakon o potrošačkom kreditiranju

"Najzvučnije" promjene koje donose izmjene zakona o potrošakom kreditiranju pak odnose se na kamatne stope za stambene kredite vezane uz švicarski franak, a koje bi od početka iduće godine trebale biti umanjena na 3,23 posto.

Temelj za određivanje tako snižene kamatne stope bio je izračun HNB-a, prema kojem prosječna ponedirana kamatna stopa u 13-godišnjem razdoblju na stambene kredite vezane uz švicarski franak iznosi 4,62 posto. Na tu kamatu Zakon o potrošačkom kreditiranju predviđa 30 postotni diskont, dakle kamata je umanjena na 3,23 posto.

Takvi uvjeti, predviđa zakon, vrijedit će za sve kredite vezane uz stranu valutu tijekom razdoblja u kojem je ta valuta aprecirala više od 20 posto u odnosu na tečaj na dan sklapanja ugovora, kao što je to trenutno slučaj s frankom. Prema podacima HNB-a, trenutno je aktivno oko 55.800 stambenih kredita u francima ili s valutnom klauzulom u 'švicarcima'.

Središnja je banka napravila i procjenu učinka ovih zakonskih odredbi na poslovanje banaka te utvrdila da će njihova primjena za banke značiti trošak od oko pola milijarde kuna.

Zakon, uz ostalo, određuje i da naknade vezane uz odobrene kredite moraju biti vezane uz stvarni trošak odobravanja te se zabranjuje uvođenje novih naknada nakon sklapanja ugovora o kreditu.

Kod ugovaranja promjenjive kamatne stope definiraju se parametari za promjenu ugovorene promjenjive kamatne stope (EURIBOR, LIBOR, NRS - nacionalna referentna stopa prosječnog troška financiranja hrvatskog bankovnog sektora, prinos na trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti).

Uvodi se i maksimalno dopuštena kamatna stopa na stambene kredite koja ne smije biti viša od prosječne kamatne stope na odobrene stambene kredite u Hrvatskoj uvećane za jednu trećinu, kao i maksimalno dopuštena kamatna stopa na potrošačke kredite ostalih kategorija, koja ne smije biti viša od prosječne kamatne stope uvećane za jednu polovinu.

U pogledu dopuštenog prekoračenja po tekućem računu (tzv. minusa), vjerovnik je dužan obavijestiti potrošača o umanjenju ili ukidanju dopuštenog prekoračenja po tekućem računu najmanje 30 dana prije dana efektivnog umanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja. Pritom banka klijentu bez dodatnog troška treba omogućiti otplatu iznosa za koji je dopušteno prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja u 12 mjesečnih obroka i uz primjenu kamatne stope koja vrijedi za dopušteno prekoračenje po tekućem računu. Građanin pak nije dužan prihvatiti smanjenje, odnosno ukidanje dopuštenog prekoračenja ako mu banka to ne ponudi.

Zakon o kreditnim institucijama

Uslijed izravne primjene najnovijih europskih uredbi i direktiva kojima se uređuje područje financija, a posebno bankarstva, donesenih kako bi se ubuduće izbjeglo da se problematične kreditne institucije, koje su se pokazale kao generator trenutne krize, saniraju novcem poreznih obveznika, u Hrvatskoj 1. siječnja 2014. godine na snagu stupa gotovo posve novi Zakon o kreditnim institucijama.

Kako je prilikom predstavljanja ovog zakonskog rješenja istaknuo ministar financija Slavko Linić, cilj je novog zakona da banke u dobrim vremenima osiguraju sredstva koja bi im jamčila stabilnost za vrijeme krize, a da se teret sanacije u slučaju propasti prebaci na vlasnike i vjerovnike.

EU direktivama, pa tako i novim Zakonom o kreditnim institucijama, uvode se strože mjere kontrole banaka, kroz veću odgovornost njihovih upravljačkih i nadzornih tijela.

Jedna od najznačajnijih novosti je uvođenje zaštitnih slojeva kapitala čija je svrha ojačati kapital u doba ekspanzije kako bi se mogao pokriti gubitak u doba recesije. Tako se uvode zaštitni sloj za očuvanje kapitala, protuciklički zaštitni sloj, zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik i zaštitni sloj za globalne i ostale sistemski važne kreditne institucije.

Tako je pitanje adekvatnosti kapitala banaka, koje je do sada svojim propisima regulirala Hrvatska narodna banka (HNB), sada uvršteno u ovaj zakon čime su, prema Linićevim riječima, nešto strože odredbe koje je imala HNB sada ublažene, ali uz uvođenje ozbiljnijeg nadzora nad bankama.

Odluku o zaštitnim slojevima kapitala i mjerama za očuvanje kapitala donosi HNB, koja je o nacrtu te odluke otvorila javnu raspravu, koja je otvorena do 7. siječnja 2014.

Novi Zakon o kreditnim institucijama predviđa i zajedničke rezervne fondove, koji će se koristiti u slučajevima kada ne uspije sanacija na teret vlasnika i vjerovnika. Ako niti sredstva iz tih fondova nisu dostatna, tek tada sanaciju na teret poreznih obveznika preuzima država. Do sada su, naime, banke uplaćivale samo sredstva za osiguranje štednih uloga, a sada će morati uplaćivati i u te sanacijske fondove.

Uvodi se i mogućnost privremene zabrane, u maksimalnom trajanju od 12 mjeseci, kvalificiranom imatelju ostvarivanja prava glasa na glavnoj skupštini kreditne institucije ako postoji vjerojatnost da će svoj utjecaj koristiti protivno dobrom i razboritom upravljanju kreditnom institucijom ili da neće postupati sa pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Također, Zakon sadrži i odredbe koje propisuju zaštitu zviždača na način da će HNB omogućiti pouzdan način dostavljanja obavijesti o povredi propisa, a službenik koji je prijavio povredu propisa ne smije zbog toga biti diskriminiran niti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike.

Odluka o naknadi za superviziju kreditnih institucija za 2014.

S prvim danom iduće godine na snagu stupa i HNB-ova Odluka o naknadi za superviziju kreditnih institucija, kojom se određuje visina, način izračuna i način plaćanja naknade za superviziju.

Tako će sve kreditne institucije na koje se ova odluka odnosi na poslovni račun HNB-a morati platiti naknadu u visini 0,01 posto računano od iznosa ukupne imovine koja se odnosi na poslovanje u Hrvatskoj na dan 31. prosinca ove godine, a temeljem podataka iz revidiranih godišnjih izvješća za 2013. godinu.

Računa li se prema podacima s kraja rujna ove godine, kada je ukupna aktiva svih 30 hrvatskih banaka prema nerevidiranim podacima središnje banke iznosila 403,9 milijardi kuna, banke bi u 2014. godini za superviziju HNB-u trebale uplatiti oko 40,4 milijuna kuna.