Jučer korigirane dionice većine europskih banaka krive za pad kontinentalnih burzovnih indeksa. Značajan teret razbuktale krize u subprime segmentu američkog tržišta hipotekarnih zajmova, koja prijeti doista enormnim gubicima za ulagače, mogle bi podnijeti - europske financijske institucije. Naizgled paradoksalna i teško dokaziva teza jučer je posve obuzela devizno tržište (ili je pesimistima barem poslužila kao kredibilan izgovor), isprovociravši intenzivnu likvidaciju europske valute, koja je samo dan ranije dogurala do rekordnih 1,385 dolara. Istodobno, na alarmantne glasine prema kojima je skora negativna revizija kreditnog rejtinga nekolicine njemačkih banaka jednostavno neminovna, niti europska tržišta kapitala nisu ostala imuna, zaglavivši na negativnom teritoriju uslijed kronične nestašice optimistično intoniranih vijesti sa korporativnog fronta. Jer sektorski je news-flow uglavnom bio obojan sivim tonovima, a kako niti trgovina na Wall Streetu dan ranije nije ponudila nikakvoga razloga za optimizam, ofenziva prodavatelja u potpunosti je odredila tijek zbivanja na europskim tržištima, zadržavajući kontinentalne burzovne indekse uglavnom na negativnom teritoriju. Doduše, znatno bolje otvaranje trgovine na Wall Streetu donekle je ublažilo početne gubitke, no ranije spomenute banke neosporno su odigrale ulogu jednog od glavnih protagonista prilično mršave trgovine, čak i nedostatku službene potvrde opisanih glasina. Tako se, primjerice, u minusu našao liderski tercet francuskog bankovnog sektora, predvođen dionicama Societe Generale, koje su zabilježile pad cijene od 0,7 posto, baš kao i Deutsche Bank u Frankfurtu, odnosno, Barclays i Royal Bank of Scotland u Londonu, dok je najviše štete pretrpio švicarski tandem, pri čemu je UBS bio u minusu od 0,9 posto, dok je Credit Suisse predvodio gubitnike s padom cijene dionica od 1,7 posto. No to je bio sasvim podnošljiv gubitak u odnosu na užas koji je servirao Volvo, objavivši rezultate poslovanja i podatak o padu dobiti od 14 posto (na četiri milijarde kruna) u drugom kvartalu, koja je bila daleko ispod očekivanih 4,5 milijardi kruna. Da stvar bude još gora, predsjednik Uprave Leif Johansson nije bio u stanju ponuditi nikakve riječi utjehe, najavivši pad prodaje (kao izravna posljedica restriktivne regulative u pogledu emisije štetnih plinova) na američkom tržištu i do 30 posto, uz uobičajena upozorenja o negativnim učincima deprecijacije dolara, koja je samo u drugom kvartalu odnijela oko 700 milijuna kuna dobiti. Sve to donijelo je švedskoj kompaniji status istaknutog gubitnika, s inicijalnim padom cijene dionica od gotovo 9 posto, koji je naknadno ublažen na nešto nižih 6 posto. Tek neznatno bolji rezultat, odnosno, pad cijene dionica od 4,5 posto, ubilježio je STMicroelectronics, što zasigurno ne može utješiti poklonike lidera europske poluvodičke industrije. Povod intenzivnoj likvidaciji bilo je dan ranije objavljeno kvartalno izvješće, otkrivši pad prodaje od 3,1 posto (na 2,4 milijarde dolara) u drugom kvartalu, a zatim i jučer podastrte prognoze Uprave, koje pak i nisu bile u skladu s tržišnim konsenzusom. I ma koliko se prvi čovjek kompanije Carlo Bozotti trudio nabaciti optimističan izraz lica, tvrdeći kako je dno dosegnuto još u prvom kvartalu, najavljeni rast prodaje između 2 i 7 posto u trećem kvartalu, makar bio iznad očekivanog industrijskog prosjeka, očito nije zadovoljio investitore, a niti brojne analitičare, provocirajući nove (negativne) rekorde za tekuću godinu, čime se i najveći klijent, Nokia, našla u minusu od 0,5 posto.
Iznenađujući rast dobiti lansirao Glaxo
Kao i većina europskih izvoznika, brojnim pritužbama na aktualan tečaj eura podbačaj su pokušali opravdati i u Hermesu, tražeći uvjerljive razloge kojima bi objasnili negativnu reviziju prijašnjih prognoza, kojom se u ovoj godini (u odnosu na prošlu) ne očekuje gotovo nikakav pozitivni pomak u kategoriji prodaje. Što su ulagači kaznili spuštanjem cijene dionica u minus od 3,7 posto, a gotovo identičan je pomak, ali s pozitivnim predznakom, namaknuo GlaxoSmithKline, iznenadivši promatrače neočekivanim rastom dobiti (makar i za skromnih 1,4 posto), ali i dvostruko težim programom otkupa vlastitih dionica (vrijednim čak 12 milijardi funti).