Nakon što je Indeks potrošačkih cijena (CPI), kao opća mjera inflacije u nacionalnim okvirima, u travnju pokazao ostanak na razini najdublje deflacije dosad (-1,7%), isto je pokazao i Harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HICP) kao usporediva mjera inflacije s članicama EU. Iako se i CPI i HICP računaju na temelju iste košarice dobara i usluga, razlika je u obuhvatu stanovništva i izvorima za ponderacijsku strukturu. Pritom je metodologija za HICP indeks obuhvatnija, naime, odnosi se na ukupnu potrošnju institucionalnih kućanstava i nerezidenata na ekonomskom teritoriju, dok se kod CPI indeksa prati samo potrošnja privatnih kućanstava, kažu analitičari Hrvatske gospodarske komore.

Kao i dosad, u usporedbi s Indeksom potrošačkih cijena, inflacija mjerena HICP indeksom pokazuje nižu razinu deflacije, u travnju -0,9%. No, iako se ovaj indeks kreće na nešto višim razinama od CPI indeksa, trend je istoga smjera, samo je krivulja položenija i pozicionirana bliže nuli. No, ipak treba primijetiti da je razlika između ovih dvaju indeksa trenutno najviša i iznosi 0,8 postotnih bodova.

Naime, deflaciju, odnosno godišnji pad potrošačkih cijena, i CPI i HICP indeks pokazuju za posljednjih deset mjeseci, s time da je prosječna stopa HICP-a bila -0,5%, dok je prosječna vrijednost CPI-a bila dvostruko veća (-1%). Takva je razlika zbog izvora i strukture ponderacije, pri čemu trenutno naj  veću težinu predstavlja razlika u ponderu za energiju (koji je u indeksu HICP manji za 6,1 postotni bod) kao snažnoj odrednici trenutnih kretanja indeksa potrošačkih cijena.

Kretanje potrošačkih cijena na rubu ili u razini deflacije moment je koji je prisutan kod svih članica EU, pod pritiskom niskih cijena sirove nafte, sporoga kretanja potražnje i posljedica ruskog embarga. Stoga je i raspon od najniže do najviše razine inflacije vrlo uzak: od -2,6% u Rumunjskoj do +1,5% u Belgiji. Pritom je čak 17 članica u travnju imalo negativnu stopu godišnjeg rasta cijena, među njima i Hrvatska. Hrvatska se ujedno nalazi i među onima s najdužim neprekinutim razdobljem deflacije (uz Cipar, Poljsku, Slovačku, Rumunjsku, Sloveniju, Bugarsku i Španjolsku). Pritom Bugarska ima najduži niz negativnih promjena cijena, koji traje još od sredine 2013. godine.

Stoga su nacionalne monetarne politike članica izvan euro područja i ona ECB-a za područje eura, ekspanzivne i fokusirane na podizanje rasta inflacije prema ciljnim razinama (koja je za područje eura "ispod, ali blizu 2%"). No, to će se događati postupno i polagano: ECB za ovu godinu očekuje inflaciju na području eurozone na razini od tek 0,1%, u 2017. godini na 1,3%, a u 2018. godini na 1,6%, dakle, nema dosezanja ciljne razine još barem dvije godine.