Prije nepune tri godine ozbiljni analitičari diljem svijeta utrkivali su se u crnim prognozama o kretanju cijene crnog zlata. Mnogi su, poput analitičara eminentne Erste grupe, sa sigurnošću najavili skorašnji rast cijene barela nafte iznad 200 dolara.
Razlog - opća nestabilnost i kaotična politička situacija u više arapskih država. Danas je - iako kaos i nestabilnost nimalo ne jenjavaju, cijena nafte probila psihološku granicu od 80 dolara. Najnižu razinu od cjenovnog buma započetog 2008. godine. Samo u nekoliko posljednjih mjeseci cijena je pala za gotovo trećinu.

Za sve su zaslužni škriljci

U traženju razloga tako dramatičnog i neočekivanog pada cijena - u Londonu se trguje za 80 dolara po barelu, u SAD-u za tri dolara manje - nude se svima razumljivi odgovori. Prekomjerna ponuda i posustala potražnja, osobito zbog usporenog rasta Kine, poremetili su ravnotežu tržišta.

Zašto baš sad?

Zato što je upravo u SAD-u procvala revolucionarna proizvodnja nafte iz škriljca, i to do te mjere da je Amerika preko noći postala najvećim svjetskim proizvođačem. Tržište nafte inače po pitanju cijene reagira vrlo osjetljivo na svaku vrstu smetnji. Ali, ono što je dugo vremena važilo poput prirodnog zakona više ne vrijedi.

Cijene nafte prkose teškim krizama u nekima od važnih zemalja u kojima se crpi nafta: Rusija je upletena u ukrajinski konflikt, u Iraku bjesne borbe, Nigerija je pogođena epidemijom ebole.

Pojavile su se i teorije zavjere

Pojavile su se i teorije zavjere, osobito kad je Rusija u pitanju. Cijena nafte bolnija je od sankcija, jer Rusija svoj državni proračun financira s najmanje 45 posto od prihoda iz energetskog izvoza i potrebna joj je cijena barela od barem 100 dolara.

Teške posljedice s padom cijena nafte trpe Iran i Venezuela, na što u Washingtonu gledaju s neskrivenim zadovoljstvom.

Ma koliko sve izgledalo kao odraz trenutnog odnosa snaga, čini se, ipak, da je povratak visokih cijena nafte iluzorno očekivati. Međunarodna agencija za energetiku (IEA), koja se u pravilu suzdržava od iznošenja procjena, u najnovijem mjesečnom izvješću navodi da će pad cijena nafte dodatno ojačati u idućoj godini. Štoviše, ustvrdila je bez okolišanja IEA, "sve je jasnije da smo započeli novo poglavlje u povijesti naftnih tržišta".

Gdje je u svemu tome Hrvatska?

Zašto se kod nas drastičan pad cijena reflektira tako sporo i u mizernim vrijednostima? Za početak je važno znati da je za Hrvatsku referentno kretanje cijena naftnih derivata na sredozemnom tržištu, a ne cijena barela nafte na svjetskom tržištu. Cijenu na Mediteranu "pumpaju" špekulanti, banke, veliki investicijski fondovi koji trguju naftom... Važan je i tečaj dolara.

Cijene naftnih derivata od 20. veljače ove godine formiraju se slobodno prema tržišnom principu. Na formiranje Inine prodajne cijene naftnih derivata utječu mnogobrojni elementi, od kojih su među najvažnijima prosječna cijena derivata na mediteranskom tržištu, trošarine, odnos kune i dolara, logistički trošak, sezonski utjecaj, ponuda vrsta goriva na određenoj benzinskoj crpki, kao i cijene konkurencije - sažet je i suzdržan odgovor iz Ine na nekoliko pitanja.

Bitna je i snaga dolara

U Lukoilu Hrvatska nešto su rječitiji. Cijene smo korigirali sukladno promjenama na tržištu i tako će biti i dalje. Bitnu ulogu igra i ojačali dolar. No, mogu reći da je tendencija pada maloprodajnih cijena izvjesna. Kolika, to nitko ne može reći unaprijed, ali maloprodajne cijene padat će i kod nas - kaže Marijan Grgurić iz prodaje Lukoila.

Maloprodajne cijene naftnih derivata u Hrvatskoj određuju se jednom tjedno, u utorak, s tim da tjedna promjena ne može biti veća od 3,5 posto. Prema Zakonu, trgovci cijenu utvrđuju u skladu s uvjetima na tržištu.

Vlada može utjecati na cijene ponajprije smanjenjem trošarina. Međutim, u ovom trenutku to nije realno očekivati jer u proračunu nema dovoljno novca.

U ovom trenutku nikome ne odgovara bitno smanjenje cijena. Trgovci se tržišno ponašaju, spuštaju koliko moraju, a Vlada bi smanjenjem trošarina zapravo smanjila priljev novca u proračun, koji je ionako u deficitu. Projekcija se radila s višim iznosima od sadašnjih, pa svaki pad cijene derivata dira proračun - kaže poznati naftni stručnjak Davor Štern.

Od cijene goriva država uzme i više od polovine

Od cijene litre goriva 20 lipa izdvaja se za financiranje Agencije i naknadu za biogorivo, 60 lipa odlazi na Hrvatske ceste, a isto toliko izdvaja se i za Hrvatske autoceste. Na trošarine otpada 1,65 kuna kao posebnog poreza, na koji država obračuna još PDV od 25 posto, što je zapravo porez na porez, a tome se pribraja i PDV na proizvodnu cijenu. U strukturi maloprodajne cijene goriva obveze prema državi imaju udio od 50 do 58 posto (ovisno o vrsti derivata). Primjerice, za najprodavaniji benzin, eurosuper 95, udio je 54 posto.

Formiranje cijene

Cijena domaćega goriva izračunava se sljedećom formulom: prosječna srednja cijena naftnih derivata na Platt′s European Marketscanu (Italija) pomnoži se s prosječnim prodajnim tečajem kn/USD prema HNB-u. Rezultatu pribrojimo troškove skladištenja, manipulacije... i eto cijene.

′Siroti′ Luksemburžani

Najskuplje gorivo plaćaju Talijani (euro 95 1,724 eura, dizel 1,610), a najjeftinije Poljaci i Bugari. Nižu cijenu od Hrvatske imaju Bugarska, Mađarska, Estonija, Latvija, Luksemburg, Rumunjska i Poljska. Cijene eurosupera u zemljama s kojima se najčešće uspoređujemo su sljedeće: Austrija 1,370 eura, Njemačka 1,475, Mađarska 1,273, Slovenija 1,431, Grčka 1,500. Najniža cijena dizelskoga goriva je u Luksemburgu i Poljskoj, 1,129, odnosno 1,178 eura po litri.