Jedan od razloga stagnacije francuskog gospodarstva predstavljaju administrativne prepreke kojima je uređeno sve od predstavljanja radnika u tvrtki do strogih pravila u slučaju otpuštanja, što malim i srednje velikim tvrtkama otežava razvoj i čini ih manje konkurentnima u odnosu na rivale iz Njemačke.

Mnogim malim francuskim poduzetnicima najviše glavobolje zadaje pravilo da zapošljavanje 50. radnika znači obvezno formiranje radničkog vijeća i ispunjavanje barem 30 različitih zakonskih normi, uključujući ono o vođenju detaljnih izvješća o zapošljavanju kako bi se osigurala jednakost spolova.

Sve to povećava administrativne poslove i troškove, što navodi tvrtke na traženje ′rupa′ u zakonima i pokretanje satelitskih poduzeća.

"U nekoliko navrata bio sam u iskušenju da zaposlim 50. radnika. No, kada sam izračunao da mi to povećava ukupne troškove za 3,5 posto i donosi niz novih obveza, odustao sam. Tim više što to nimalo ne pomaže mojim zaposlenicima", objašnjava Dominique Goubault, izvršni direktor jedne od 1.600 malih kompanija u Francuskoj koje zapošljavaju 49 radnika.

Takve prepreka razvoju otežavaju malim i srednjim kompanijama povećanje izvoza i postavljaju ih u nepovoljniji položaj u odnosu na njemačke tvrtke, koje koriste prednosti puno flekibilnijeg radnog zakonodavstva.

Primjerice, svaka njemačka tvrtka s pet i više zaposlenika može, ali ne mora formirati radničko vijeće, a tvrtke s više od 20 zaposlenih moraju imenovati samo ′savjetnika za sigurnost′, umjesto višečlano radničko vijeće, kako to propisi zahtijevaju u francuskim kompanijama s najmanje 50 zaposlenika.

Uz to, malo francuske kompanije moraju, ako se žele povećati, oformiti stalna vijeća za zdravstvena i socijalna pitanja, donijeti plan podjele dobiti, urediti radni prostor po striktno zadanim pravilima... U slučaju ′downsizinga′, moraju, pak, postići kolektivni dogovor o otpremninama, što sve povećava administrativne troškove.

"Razmišljao samo o pokretanju holding kompanije i drugim akrobatskim potezima kojima bih zaobišao ta beskorisna pravila, no na kraju sam odustao, jer je sve to previše komplicirano", kaže Goubault.

U Njemačkoj je 2013. bilo oko 55.500 srednje velikih kompanija s više od 250 zaposlenika, a u Francuskoj 21.400, pokazuju podaci Europske komisije. Pokazuju i to da srednje velika poduzeća čine 2,6 posto svih tvrtki u Njemačkoj, a samo 0,9 posto u Francuskoj.

Francuska je vlada svjesna tih problema, pa je predsjednik Francois Hollande zbog stagnacije gospodarstva i stope nezaposlenosti veće od 10 posto najavio reforme u smjeru fleksibilizacije tržišta rada, koje bi snizile administrativne prepreke poslodavcima.

"Velika je stvar da vlada konačno kani nešto poduzeti po pitanju tih idiotskih pravila. No, s obzirom na složenost svih tih pitanja, ne može se očekivati da će male kompanije početi više zapošljavati preko noći", kaže Goubault.

Hollande je zatražio od poslodavaca i sindikata da do kraja godine pronađu rješenja za smanjenje administrativnih obveza za poduzeća s 10, 50 i 300 zaposlenika. To bi, prema procjenama, omogućilo brži rast za više od 22.500 tvrtki i potaknulo otvaranje oko 140.000 radnih mjesta.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) poručila je nedavno da bi te reforme potaknule rast francuskog gospodarstva za 0,3 postotna boda godišnje, dok bi samo reforma tržišta rada značile povećanje rasta za 0,4 postotna boda u idućih pet godina.

No, te bi se reforme mogle pokazati tvrdim zalogajem, kažu upućeni. Jer, nakon godina sporog rasta gospodarstva i smanjenja troškova kompanija, odnosi između poslodavaca i sindikata na vrlo su niskim razinama, pa niti jedna strana nije spremna na ustupke.